OSAMDESETE
Pokušajte se sjetiti: koga ste voljeli tih godina; s kim ste se družili; što ste radili; kuda ste putovali; na koja mjesta izlazili; da li vam je neka od ovih pjesama nešto značila; da li ste je slušali u vrtiću, na školskoj zabavi, poslu, tulumu, autu ili spremajući ručak.
Pokušajte vratiti to vrijeme i njegove ljude; gdje su oni sad; gdje je vaša Tamara; da li ste vi bili „Tamara“;
(1984.)
(Uploaded by TheNameInSong on Sep 9, 2011)
Moje prvo desetljeće braka i dio treće i četvrte decenije života. Društvo veliko; stalnih šest bračnih parova i pokoji „samac“. Okupljanja vikendima, za rođendane, novogodišnje dočeke. Izlasci i tulumi; posebne večere i fina vina. Cigarete volimo više od kolača. Svi zaposleni, s jednim izuzetkom. Nitko nije podstanar. Jedna samica živi u adaptiranoj veš-kuhinji koja se više ne koristi u zgradi njenih roditelja; zid v-k krasi minijatura poznatog slikara.
„Tamara“ stiže iz Beograda, Splita i Zagreba.
Žene uz ostalo forsiraju Bajagu, iza ponoći se ludiraju uz Magazin i govore kroz smijeh da ni „mali“ Novković nije loš. I da rata neće biti.
(1985.)
(Uploaded by hakerusha on Nov 23, 2010)
Ponekad nema benzina, ponekad kave i banana, ali ima talijanskih cipela i putovanja: Trst, Grac, Nađkanjiža, Lajbnic, Gardaland, Beč, Budimpešta, Dubrovnik, Ohrid, Venecija, Padova, Frankfurt, Bilefeld, Milano, Vircburg, Nirnberg, Pariz, Barcelona, Rim...
„Ima se para, ima se s čim“... puniti morske obale i skijati u Sloveniji, Jahorini i Austriji.
Ima i verbalnog delikta. Ali ima i vjere i povjerenja. Samo čekova fali!
Godine desetljeća teku.
Djeca uče prva slova, plesne korake, muzičke instrumente i prve poljupce.
Muškarci se sporadično spotiču o temu: ostati drug ili postati gospodin.
Žene plešu i pjevaju da im (ne) „prođe vrijeme“, bar dok tulum traje. Planiraju budućnost.
Jedna mama čeka posao i želi curicu Tamaru; druga sporazumno napušta posao i od goleme otpremnine putuje na Havaje; treća postaje šefica velike firme; četvrta čeka da svekrva nekud ode da se raskomoti u stanu; peta se razvodi i počinje ispočetka; šesta pomaže mužu pri prekvalifikaciji i otvaranju kafića na prestižnom mjestu u gradu; „samica“ napušta v-k i sa sinom odlazi u Italiju na novi posao i po novog muža;
________________________________________________________________________________________
(1986.)
(Uploaded by dzinefull on Jul 6, 2011)
„Voljela bih unuku Tamaru“, kažem povremeno dok ispijam kavu s nekom od tri prijateljice iz vremena osamdesetih.
„Ja bih voljela da moja napokon diplomira, a i vrijeme za rađanje klizi“, nadoveže se prva.
Druga pak, ne razmišlja o unucima nego sinovima bez posla, njihovim kreditima i hipoteci na svoj stan.
A treća nabraja: ni stana, ni ženidbe, ni unuka...a tridesete teku.
P.S.
Znam, o Tamarama se pjevalo i u nekim drugim vremenima, ali djeca iz priče pamte ove...zajedničke.
Post je objavljen 02.04.2012. u 00:36 sati.