Bilo je to prije tjedan dana, kad sam negdje blizu podneva zaključio da nemam puno vremena, a želim nešto natrkeljati, e kako me blogodruzi ne bi zaboravili. (Imalo se zbiti nekakvo skupljanje družbe iz labosa.)
Bilo je to prije više godina, ako ne i mjeseci, kad sam primijetio da u svoj nazovidnevnik zapisujem događaje kad nemam nikakvih ideja.
Bilo je još bliže podnevu kad mi je bilo jasno da ću, ako želim išta napisati, spasti na izvještavanje. Otud naslov. Vijesti svakako, a budući da sam daleko, bit će tu nekakav bijeli svijet.
Bilo je jasno da ću, spomenuvši bijelo, nastaviti s crnim. Naime, dan prije dovukoh sebe kući na crnom biciklu, a nešto ranije dovukoh vreću nekakve crnice na sebi.
Bilo je i dalje bilo slabašno, dok sam imao dvije crne stvari da pariraju jednoj, što će reći da mi se nije pojavila nikakva inspiracija, tako da sam krenuo u potragu za trećom.
Bilo je sve mračnije u mojoj glavi dok sam uzalud tražio još nešto crno, što će reći da se crnilo pojavi samo ako ga ne uspijete naći. Otud crne misli kojih sam se manuo bacivši ih na digitalno stratište.
Bila je sunčana ta nedjelja, ali ono skupljanje je završilo pod krovom i u polumraku. No, putem sam se sasvim pristojno ozračio.
Bilo bi bezveze da nisam sve ono isprekidao enterom. To uostalom i sad radim. Novi red je prekrasna iluzija.
Nekim novim redovima čak dopustim da budu prazni.
Post je objavljen 01.04.2012. u 19:13 sati.