
Nisam verovala da je prava ljubav tek onda kada osetiš da ti čitavo telo zadrhti od nečijeg poljupca, kada se nasmešiš i pri samom pomenu njegovog imena, kad ti se odjednog dodira zaljulja tlo pod nogama, a od pogleda u stomaku zatreperi hiljadu leptirova.
...A onda sam upoznala tebe. I ljubav, čista kao suza, neiskvarena i pomalo detinjasta, bez pitanja i ikakvog nagoveštaja zaposela je moje srce. Predala sam joj se potpuno bez straha, jer duboko u sebi, osetila sam da se u tebi krije ona moja druga polovina, koja luta svetom i čeka da bude pronađenja.
Kažu da vremenom prolazi i zaljubljenost i ona neopisiva sreća od koje se zavrti u glavi kada vidiš voljenu osobu. Neveruj u to! Ja sam primer nekoga ko će biti ludo zaljubljen u tebe i kada budemo stari, sa mnogo životnog iskustva iza nas. I istom snagom ću te voleti kao i danas, jer znam da si ti moja sudbina.
Kada bi znala da kazem koliko te volim, možda bi razumeo zašto mi toliko nedostaje tvoje prisustvo u mom životu. Volim te, a prokleta daljina nas razdvaja. Kao da sam telo kom nedostaje duša.
Čekam te! Čekam te i kada tugu donesu kiše i kada se nebo zamuti od mojih suza, čekam te i kada lišće požuti, ruže uvenu, kada zvezde izgube svoj sjaj i mesec izgleda tako daleko, a dani kao da im nema kraja. Čekam te i kada svi drugi zaborave šta znači čekanje. Ja ću da te čekam i da se radujem izvnova svakom našem ponovnom susretu.
ČEKAM TE... tamo.... na granici između jave i sna... na tankoj liniji nadanja, gde bol i tuga ne dopiru.... tamo gde tvoje ime ,jedino, stoji urezano...eee tamo ću te ja uvek čekati i voleti zauvek....
Post je objavljen 01.04.2012. u 16:49 sati.