
Ponovo sedim sama i mislim o tebi. Ti si sada daleko od mene i više ništa neće biti kao pre. Kad bi samo znao koliko mi nedostaju tvoji osmesi, reči, pogledi. Ma volim te MEDO MOJ, od zemlje do neba. Svesna sam da ćeš me zaboraviti i naći drugu devojku ali ja ću tebe i tada pamtiti i voleti....A ona neka bude onakva kakav si ti bio prema meni.....jer to i zaslužuješ....
Sećaš li se kada si mi rekao da kad nađem drugog dečka da on treba da bude pametan i dobar...??? Znaš, ja to još nisam zaboravila, sećam se i kako si bio obučen kada si mi to rekao. I tebe ću se uvek sećati jer život čine uspomene....i dobre i loše....
Moj život čine ova četri zida, slike, balade i svi trenutci provedeni sa tobom. Valjda me život naučio da živim od uspomena. I znaj da sam ih imala mnogo, neke sam zaboravljala brže neke sporije, ali tebe neću nikada.....Ti si nekako poseban i imaš specijalno mjesto u mom srcu, a tamo samo izuzeci imaju mesto.
Da je sreće, ja bi sada bila sa tobom na nekom od naših mjesta, ali prokleti kilometri nas razdvajaju.
Znaš, Medo, ako me ikada zaboraviš, zaboravićeš ujedno i kako je voleti, a tome te niko neće naučiti....bar ne kao ja.
Koliko mi samo nedostaju naši dani. Ma, ja više nikada neću naći nekog kao tebe, nikada...
Ja ću možda ljubiti druge, ali nijedan neće uspeti da dopre do mog srca....Znaš, ja neću moći uvek da živim od sećanja na tvoj osmeh, tvoje oči....Pa zar da živim od slika, reči, ovog plišanog mede i pesama..... Neću dugo, vjeruj mi..... Ali isto tako čisto sumnjam da ću ikada uspeti da te prebolim, jer ovo što osećam prema tebi nisam još ni prema kome.....Zato, Medo moj, budi srećan, jer ja ću uvek biti tu kao prijatelj, kad god ti zatrebam....
Možda se ti sada svemu tome smeješ, ali nema veze, prećiću ja ovog puta preko svega.....Samo zbog uspomene na nas. I najviše mi je krivo što MI više nikada nećemo biti MI, jer tu je daljina i nepoverenje, a retko kad u takvim slučajevima ljubav opstane....A mi vjerovatno nećemo biti izuzetak, jer ja nikad nisam bila neka srećnica kada je ljubav u pitanju, pa sigurno neću ni ovaj put.
Ti si sada negde u centru svog grada, sa društvom, dok ja ovo pišem. A da sam ja tu, sad bi smo bili ispred neke diskoteke, ma snašli bi se već nekako za mesto.
Toliko toga je iza nas i toliko toga bi ti rekla, ali daleko je jedno malo mesto.....daleko si ti. I ko će mene sada da zagrli, isprati do kuće i poljubi, ko će meni da priča doživljaje iz djetinstva???........Više niko.....
Ostala sam opet sama.......a što se tiče suza, ne brini, i moja će reka jednog dana presušiti........
Post je objavljen 01.04.2012. u 16:33 sati.