Ipak san ja skroz frižak u svemu ovome, pa svakodnevno otkrijen nove i nove stvarčice vezane uz judo: Zadnji put san napisa da je Vinka odila na judo-natjecanje u Veliku Goricu. Čak je i medalju osvojila, ali zaludu. Kad je ja nisan gleda, kad nisan vidija kako to sve skupa izgleda, cili ti šušur okolo natjecanja, same borbe, grintanje, bodrenje, nekontrolirani krikovi i izljevi emocija nazočni roditelji, koji su, ka i ja, prvi put na natjecanju di in dite nastupa.
Radi se, naravno, o mlađin kategorijan judo kluba Dalmacijacement, di moja Vinka trenira pod budnin okon trenera Joška i trenerice Vlatke.
Mlađe kategorije judokluba „Dalmacijacement“ iz Mašograda
A samo takmičenje je bilo na bazenima, u maloj dvorani, za koju, pravo budi rečeno, do jučer nisan deboto ni zna da postoji. Skupa sa veeeelikin kafićen, ulaz na sjevernu stranu od Vanille/ex Opatije na Poljudu, točnije, di su bazeni. A kafić se zove Sportski grad. Lipo, za zapantit ubuduće, nije ono u centru, a nije baš ni na Mejašima, more se nanoge do njega doć sa Rive bez dušu ispustit, čak i u mome slučaju
Naravno da san platija danak neiskustvu. Parkira san na plaćenome parkiralištu, ne znajuć da se to natjecanje more lipo oteeeegnit, pa san uliza u 09.00 a izaša u 14:00 ... jedan medo na uru, pa računajte. A mogli smo za to Vinka i ja izist sladoled, i to lipi. Da ne spominjen ča smo se od gladi jedva dovukli do McDonaldsa. Ali, isplatilo se malo napatit gladi i čekanja ovu subotu deboto na vazdan ...
Povirite ove tri borbe:
Ema
Šime
Vinka
Svako malo bi ko od naši pomeja pod sa protivnicima ... ajde, di koju borbu bi se izgubilo, ali odnili smo doma priličan naramak medalj. Pravi, metalni ...
Lipo i nadasve poučno prvo gledateljsko iskustvo za oca jedne male judašice. Za upamet, za ubuduće, reka je isto jedan neiskusni tata maloga judaša: drugi put ne dolazin bez frižiderčića. A ja san uz to doda i barenko termosicu kafe.
Zdravi i veseli bili!
Post je objavljen 01.04.2012. u 15:07 sati.