ŽERAVA
Tamo gdje iskre još mirisno sjaje,
besmrtni vrabac u kosteli spava,
vraćam se ognju.Gle, ognjište traje,
zjenica vječnih, neugaslih trava.
Usijan pogled. Dok kružeći tražim
dječje pejzaže gnijezda prohujalog,
mirisnom glazbom slika poljskih tažim
ožiljke stalne, skoka nabujalog.
Ratuju stvarnost u meni i slike.
Zrcala meka razbuđene duše.
U padu, kažu, ima simbolike.
Nadiru tuge. I tuge se ruše.
Kamenu sivi s cvijetom u brdima!
Kamenu tužni s krikom na grudima!
Post je objavljen 01.04.2012. u 12:37 sati.