i neki strahovi, neka preispitivanja..neke tuge koje me prate. Vracam se na nepovratno, placem zbog nezeljenog, tugujem za buducnoscu..a zivot ce znati.
On je prica zavrsena, konstatujem da sam se spasila. Nikad vise tako nepromisljeno.
Ovi drugi su prolazne stanice. Proci bez pozdrava.
Sudbina. ako u to vjerujemo. pa doci ce..ne znam..
Post je objavljen 01.04.2012. u 09:29 sati.