ili: Kako metodama srednjovjekovnog lova na vještice izmišljati "teroriste" i "pedofile".
Za svako širenje panike prvenstveno je potrebno prvo stvoriti sveopću atmosferu straha. Zna se da strah i neupućenot zajedno vode do paranoje, a paranoju je najlakše izazvati kod površnih i naivnih ljudi pomoću malo demagogije i puno rada propagandnog aparata.
Paranoja je općenito psihički poremećaj razmišljanja i doživljavanja svijeta oko sebe, kojeg karakterizira vjerovanje da će se neizbježno dogoditi nešto loše ili da se nešto loše događa. Za takvo stanje općenito su karakteristični iracionalnost i deluzije.
Iracionalnost je nesposobnost i nemogućnost logičkog uvjeravanja i zaključivanja, a deluzije (zablude) su vjerovanje da je nešto istinito, bez obzira što sve dokazuje na suprotno, tj. da je to vjerovanje pogrešno.
Mnogi paranoici, bez obzira tko oni bili i koju funckiju obnašali, redovito pokušavaju svima oko sebe tu svoju paranoju, raznim racionalizacijama, prikazati kao "oprez" i "prevenciju". Kao uobičajenu mantru često navode ono "bolje spriječiti nego liječiti" i "čovjek ne može biti previše oprezan". No paranoja i oprez su zapravo dvije potpuno različite stvari.
Kod opreza postoji mehanizam provjere kojim se u određenim okolnostima izravno ili neizravno nastoji provjeriti da li neka akcija iza sebe ostavlja neku direktnu štetnu posljedicu ili ne, te se prema tom zaključku djeluje na odgovarajući način radi otklanjanja te štetne posljedice.
Kod paranoje taj mehanizam provjere ne postoji, već se u određenim okolnostima automatski, a priori, vjeruje da će se neizbježno dogoditi ili da se događa štetna posljedica, te se "preventivno" djeluje odmah i to na najekstremniji mogući način, često uz popriličan "overkill".
Ono što je još posebno zanimljivo i zabrinjavajuće jest i to da su objekti paranoje najčešće stvari ili pojave koje se, statistički gledano, događaju izuzetno rijetko. Međutim, propagandna mašinerija pod paskom vlasti i državnih institucija upravo na te stvari stavlja najveći naglasak! Štoviše, po pitanju potrebe za otkrivanjem "terorista" i "pedofila", od strane raznih sigurnosnih agencija, dežurnih dušebrižnika i njima sličnih, u javnost se putem medija povremeno lansiraju i "kriteriji za prepoznavanje" dotičnih. Navode se čitave liste "simptoma" prema kojima se vizualno, prema tvrdnjama dotičnih "autoriteta", može otkriti tko je "terorist" ili "pedofil".
No, ako se malo dublje prouči dotične "simptome", dotični nemaju blage veze sa stvarnošću i uglavnom su samo produkt paranoidniog bolesnog mozga.
TERORISTI
Nedavno je američki ured za domovinsku sigurnost objavio novi pamflet sa uputama "kako prepoznati mogućeg terorista". Taj pamfelt sadrži listu "simptoma" koji bi, prema navodima dotičnih, trebali značiti da je netko terorist. No problem dotičnih "simptoma" je to što bi prema njima gotovo svaki prosječni čovjek trebao biti terorist!
Naime, u dotičnom pamfletu navode se stvari kao što su: "znakovi nervoze kod ljudi s kojima se prvi put stupa u kontakt", "pretjerano zijevanje tijekom razgovora", "neprestano dodirivanje lica", "ubrzano disanje", "pretjerano znojenje", "nemir i drhtanje".
Površni ljudi podložni sugestiji (a kakvih ima i u policiji, raznim zaštitarskim službama isl) takve "simptome" će uzeti zdravo za gotovo, vjerujući da je to doista tako. Rijetko kome će biti jasno da dotični simptomi mogu imati puno drugih mogućih uzroka, a koji nemaju blage veze sa "terorizmom", već spadaju pod normalno ponašanje i tjelesne reakcije.
Zijevanje je posve prirodna reakcija koja se događa ako je čovjek umoran (nastojanje organizma da udahne više kisika). Nervoza može imati puno razloga, od prirodne karakterne osobine, preko iscrpljenosti i iziritiranosti, do socijalne fobije (pogotovo u blizini nepoznatih ljudi), a što onda kao posljedicu može uzrokovati nemir i znojenje itd. Znojenje, može biti uzrokovano i pretoplom odjećom! A tko često dodirje lice? Svatko. Možda nekoga nešto svrbi ili je tek jedna komponenta u neverbalnoj komunikaciji (gdje dodirivanje nekog dijela tijela, uključujući i lica, ima određeno značenje, a što pak nema apsolutno nikakve veze sa terorizmom!).
No količinu idiotizma kojeg ispoljavaju "autoriteti" koji sastavljaju dotične "kriterije" svakako spada i to da u kategoriju "terorista" trpaju i ljude koji plaćaju gotovinom umjesto kreditnim karticama, ljude koji kupuju hranu ili općenito bilo kakvu robu u većim količinama...
I naravno, povrh svega, tu su i uobičajeni "teroristi" koji hodaju okolo sa fotoaparatima oko vrata koji prema vjerovanju dotičnih paranoika "sigurno obavljaju izviđanja". Pogotovo ako imaju SLR aparat. Unatoč tome što sve pokazuje da teroristi to ne rade - oni koji su se avionima zabili u WTC nisu ništa snimali, bombaš koji je raznio zgradu u Oklahomi isto nije ništa snimao. Ni palestinski samoubojice ne snimaju prije svojih napada... itd.
PEDOFILI
Na potpuno jednak način kao što se izmišljaju "kriteriji" za otkrivanje "terorista", može se naći i na "kriterije kako prepoznati pedofila". I opet, na potpuno jednak način, prema tim kriterijima ispada da bi većina populacije spadala i u tu skupinu.
Između ostaloga, u na internetu dostupnim "kriterijima za otkrivanje pedofila", uglavnom se navode stvari poput: "omiljen u društvu", "ljubazan prema djeci", "oženjen i ima djecu", "često govori o seksu", ali čak i stvari kao "sakuplja stripove", "posjeduje igračke"...
No za razliku što neki mislili, svakom normalnom čovjeku je sasvim prirodni cilj u životu da bude omiljen u društvu, a ne da ga svi oko njega mrze. Dok se s jedne strane toliko vodi borba protiv svih oblika zlostavljanja djece, sad je najednom i ljubaznost prema djeci je također postala problem? Prema kriteriju "oženjen i ima djecu" ispada da su svi ljudi (muškarci?) koji su oženjeni i imaju djecu potencijalni pedofili. No što se tiče sakupljanja stripova, teško da se može naći gluplji "kriterij" - zašto odrasli nebi smjeli čitati i sakupljati stripove!?
I naravno, tu je i ono uobičajeno da se "sigurno radi o pedofilu" ako se netko fotoaparatom nađe blizu djece, pogotovo ako ima SLR fotoaprat. No većini paranoika je promakao detalj da većina slika seksualnog zlotavljanja djece nije snimana od strane stranaca na javnim mjestima, nego do strane zlostavljača (i to najčešće samih roditelja) u privatnim zatvorenim prostorima!
MODERNI MALLEUS MALEFICARUM?
"Malleus malleficarum" je srednjovjekovna knjiga napisana krajem 15. stoljeća, koja je služila kao svojevrsni priručnik za lov na vještice. Štoviše, dotična je knjiga bila vrlo učinkovita upravo u stvaranju masovne paranoje po pitanju vještica.
Naime, u dotičnoj je knjizi, koja je vrlo opširna, temeljito je opisano sve vezano uz vještice i njihovo otkrivanje; od toga da su "vještice svuda oko nas", pa do detaljnih kriterija i metoda "kako prepoznati vješticu" prema izgledu, ponašanju, govoru... odnosno što je "dokaz" da je netko "vještca".
No, ukratko, kriteriji navedeni u dotičnooj knjizi su bili takvi da ih je praktički svatko mogao zadovoljiti i biti proglašen vješticom. Često je bilo samo potrebno u nekoga uperiti prstom, i ta osoba se mogla pomiriti sa time da će biti proglašena vješticom, te mučena i spaljena na lomači. Kada bi se ti srednjovjekovni kriteriji za otkrivanje vještica išli uspoređivati sa modernim "kriterijima" za prepoznavanje "terorista" i "pedofila", zasigurno bi se našlo puno sličnosti. Možda čak i previše...
Post je objavljen 02.04.2012. u 19:25 sati.