Kad covjek biva stjeran u nametnuti ogradjeni sustav, u njemu se onda pokrece samo obrambeni mehanizam otpora . Kod svake individue taj se otpor odrazava razlicito: bijeg u drogu, alkohol , neuroticna stanja nasilja i pasivnosti. Rjedje se zatice u svom organiziranom otporu, kojim rjesava vlastiti opstanak svojstven jednom kvantitativnom dostojanstvu, jer je upravo ta njegova osobina prethodno dotucena do stupnja u kojem on postaje manipulativno dresirano zivince. Povijest biljezi Spartaka i druge individue, koji su pridonosili znacajne kapi civilizacijskom napretku iz njegove milenijske mrtve tocke klasnih podjela na malobrojne posjednike sredstava proizvodnje, i na robove, kmetove, gradjane i danasnji svjetski nomadski proletarijat.
Medjutim, kad jedno drustvo nabrekne do stupnja da se zbog internog truleza pocinje raspadati kao trula bundeva, te zasmrdi tu divnu Planetu svojim ljigavim izljevom, taj momentum nase suvremene povijesti zbiva se devetnaestog stoljeca nagovjescenjem ne samo konacne smjene jednog posve sazrelog klasnog sustava njegovim drugim visim stupnjem, vec i teorijskom nuznoscu za imperativnom smjenom visemilenijske epohe klasnog drustva, koje je prouzroceno pojavom privatnog vlasnistva i njegovim posljedicnim evolutivnim regresom: povratak u animalnu konkurentnost mocnije nad slabijom zvjeradi. Tim je prevratom pocinjen jedinstven poremecaj u povijesnom razvoju ljudskog roda, dokrajcujuci predjasnu znanu najdulju povijesnu epohu skupne lovine, zasnovane na plemensko medjusobnoj suradnji. Od konkurentnog divljaka, upravo se njome radja suradjujuci homosapiens kao istinski prototip inauguriranog buduceg suradjujuceg racionalnog covjeka u konacnim uvjetima tehnoloskog izobilja za citav njegov rod.
Za razliku od devetnajstog stoljeca, odnosno reakcija koju je ono polucilo kod burzoazije, na smrt porazene u njenom Prvom svjetskom osvajackom ratu, dvadeseto stoljece joj donosi spasitelja, koji ce sve do nasih dana vaditi za nju kestenje iz vatre, i voditi njene anakrone poslove u obliku Druge i Trece Internacionale , iz kojih se direktno radjaju njihovi monstrumi Staljin, Hitler , Bush & Co, zborno uzvikujuci pod zajednickim motom: „Reformiraj da spasis postojece“. Nakon pojave privatnog vlasnistva, u cjelokupnoj povijesti jos nije polucen jedan analogni drustveni prevrat , kojim se danasnjeg covjeka tako uspjesno survalo u vise stoljetno ponavljanje vlastite povijesti, ako je uopce i bude. Jer, dilema izmedju animalne konkurentnosti jaceg nad slabijim bicem, ili suradjujuceg racionalnog covjeka u novim uvjetima tehnoloskog izobilja, jos nije rjesena.
Post je objavljen 31.03.2012. u 20:29 sati.