Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Smijehoskop

Sretnem maloprije na izlazu iz dućana dvojicu meni nepoznatih ljudi kako žustro razgovaraju. Nemam pojma o čemu pričaju, ali ne prođe ni par trenutaka da se netko od njih dvojice gromko ne nasmije. Skandalozno ponašanje! Pa kako se mogu tako glasno smijati i to još u javnosti heeeej!

Prijekorno sam ih pogledao nastojeći im na takav način skrenuti pažnju, čak sam im oštrim pokretom uputio jednu gestu za koju još uvijek nisam potpuno siguran jesu li je razumjeli na najbolji mogući način, ali mislim heeej, pa moja je građanska dužnost da ih upozorim. Ako im je do glasnog smijeha, neka to rade između svoja četiri zida, molim lijepo. Zamislite, kako je običnim, normalnim, mrgodnim i natmurenim ljudima gledati ispade smijehotresaca!? Jer, ako ih ovako pustite, neće proći dugo dok takvi i njima slični ne počnu organizirati parade smijeha! Smile pride! Zamislite jezive scene, našim gradovima hodaju kolone čudnovato odjevenih ljudi i pritom se smiju kao da je to nešto sasma normalno! Još će tražiti da se međusobno vjenčavaju i usvajaju djecu. Strah me i pomisliti u kakve li će se osobe razviti ta jadna djeca koja će odrastati u ozračju smijeha!?



Zawebavam se naravno. Smijeh je toliko nestao s naših ulica da sam ovu dvojicu jutros jednostavno htio poljubiti. Ljudi su se tako zdravo smijali, široka lica i otvorenog srca da ih je bila milina vidjeti.

A smijeh je toliko fascinantna pojava, nešto što nas izdvaja od svih drugih živih bića na ovome svijetu.Ipak, ne mogu se oteti dojmu kako još nije dovoljno istražena. Smijeh je jedan od najljepših ljudskih nagona, pojava koja nastaje potpuno spontano i izvan je svake kontrole. Jeste li se ikada zapitali kako se smijete? I zašto se smijete upravo tako kako se smijete, a ne nekako drugačije. Koliko je ljudi na ovom svijetu toliko je i vrsta smijeha. Način kojim se smijemo jedinstven je i osoban poput molekule DNK, ne može se naučiti, ne može se naslijediti, jednostavno, smijeh je originalan, nešto što proizlazi iz nas samih.

Ipak, uza svu originalnost, čini mi se da sve vrste smijeha ipak možemo podijeliti u određene podvrste, nešto poput horoskopa.



Nekako su najpoznatiji gromoglasni smijači. Jel se to tako kaže? Uopće, imamo li mi u našem jeziku naziv za osobu koja se smije? Ako je osoba koja nešto radi - radnik, ako je osoba koja štajaznam, vodi ljubav - ljubavnik, kako nazvati osobu koja se smije? Hm...

Gromoglasni dakle.... Svi oni koji se gromoglasno smiju, najčešće su puni životne radosti, omiljeni su u svakom društvu, uspješni, vole uvijek voditi glavnu riječ, no, u nekim situacijama znaju se ponašati bahato i umišljeno.

Imamo i ljude koji se smiju kao motokultivatori. Za razliku od gromoglasnih, ljudi-motokultivatori imaju isprekidan ritam smijanja, ponekad čak i malo zbunjujuć, ali razloga za zabrinutost nema - radi se o vedrim, srdačnim ljudima koji će svojim smijehom preorati i najtvrđe njive. Istina, ponekad pokazuju sklonost alkoholu i opijatima općenito, ali božemoj...

Slijedeća skupina su EKG - smijalice. Najprije se smiju ritmično, onako ping-ping, a kad smijeh dostigne kulminaciju, poduži se u jedno piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii... Ono "ing" na kraju ponekad dođe, ponekad i ne. Sve ovisi o situaciji. Ekageovci su ponekad nedorečeni i suzdržani, ali svo zlo s time...

Zatim na scenu stupaju mikseri! Oooo, kad se mikser smije, to ne može proći nezapaženo, mikseri se smiju baš ono - iskreno, a takvi su čak i kad se ne smiju. Možda ponekad u životu ispadnu prenaivni, ali mikseri su općenito dobre duše.

Aparati za kokice, također se znaju odlično smijati, njihov smijeh je prštav, nepredvidiv, od male količine kukuruza, to jest - humora, oni su sposobni napuniti tri vreće kokica, hoću reći - smijeha.



Za razliku od njih, podmorničari imaju drugačije metode. Oni koji ih slabije poznaju, reći će za njih da se nikad ne smiju. Pogrešno! Podmornice- smijalice kupe smijeh u sebi, i to dugo i ustrajno. Usne i lice su im savršeno mirni čak i kad već "kuhaju"u sebi, tragove osmijeha možete im primjetiti tek u očima. No, trenutak prije nego što eksplodiraju, obrazi im se napušu ko u Louisa Armstronga, a nakon toga slijedi pravi vulkan smijeha.

Možda je jedina mana podmornica da povremeno izgube osjećaj za realnost pa se toliko zadube u svoje misli da čak i zaborave disati. Izvrsno se slažu sa EKG-ovcima.

Postoji još bezbroj kategorija smijalica, primjerice – Warburg smjehonosci, ekspres-lonci, zatim ljudi koji se smiju kao motorne pile, kosilice čak su i glodalice također jako zanimljive osobe, u svakom slučaju, nabrajanje bi potrajalo do dugo u noć.

I zato ljudi moji, smijte se duboko, smijte se široko i visoko, razvlačite smijeh u svim mogućim dimenzijama, popunimo smijehom sve ozonske rupe koje su se nadvile nad našim glavama, uživajmo u smijehu svakodnevno, jer sve dok se smijemo – živi smo!





Post je objavljen 31.03.2012. u 13:55 sati.