OSJETILA
Okrećem nos k sjeverozapadu...
Orijentiram se prema mirisu
probuđene zemlje,
mlade trave,
toplog zečjeg krzna...
Čujem daleki zov košuta zaljubljenih,
komešanje zumbula probuđenih
mirisnom noćnom kišom...
Vjetar razuzdani cantador
priča priču stariju od svijeta....
Noću
kad svi zvukovi stanu
čut ću kako se stabla kite sedefnim perlama
i u dnu trbuha ponovno znati
koliko me trebaš.
ZNALA SAM
Nekako
odnekud
znala sam
doći ćeš
u trenu pupanja
razmicanja oblaka i voda
poput vuka
njuškanjem ko dodirom
prepoznati me
zavijanjem ko zagrljajem
probuditi me
na rubu šume guste
tako oprezan i siguran
zrelo i razigrano znati
da si duša duše moje
nekako
odnekud
znala sam
šaputat ćemo sneno
u snoviđenju prepoznavanja
što sve činili smo
i činili nismo
tražeć se bjesomučno svijetom
u kakve sve stupice upadali
gutali mamce otrovne
žudeć za okrijepom srodnosti
Ćutim te u vjetru koji dolazi s olujom
u prepolovljenom nebu
vlažnoj njušci psa
mirisu kiše
stog sve proplanke svoje
rascvjetavam
razmičuć stabla i puteljke
klečim pred modrim vremenom
u svakom sumraku ugaslom
srcem palim krijesove proljetne
Slutim te
naježenih čula
Nekako i odnekud znala sam
i cijeloga života
sve ono najljepše u sebi
pripremala
za ovaj susret,
susret sa tobom.
proljeće, 2009.
Post je objavljen 31.03.2012. u 10:57 sati.