čujem u daljini lavež pasa,
mislim na njega koji je to dasa
često nemir mi u duši stvori,
a onda nestane, ni slovca ne zbori.....
zar stavio je ključ u bravu, zar
ja više nisam u pravu, zar ništa
više ne može biti kao prije,
zar ništa me više njegovo ne grije.....
kolaps, nesporazum je negdje
u toj našoj glavi, proljeće je...
doba kad jorgovan se plavi, a
on nestane poput na filmu scene
i nije ga puno briga za mene....
Post je objavljen 31.03.2012. u 00:46 sati.