Pregled posta

...............kladionica/kladiona/kladara...15 pravila.........................

...ma neeeee, nije istina da sam praznovjeran niti da imam hipohondrijski ili nedajtibože onaj drugi, onaj opsesivno-kompulzivni poremećaj (opsesivno-kompulzivni...hm...nemam pojma što točno znači, ali grdo zvuči) pa se zato bojim dotaknuti kvaku, a sve poradi patološkog straha da ne skupim kakvu zaraznu boleštinu...i onda ja nogom ili s dva prsta, guram ona iritantno bijela (bez obzira što bijela predstavlja čistoću) ulazna vrata, koja se zapravo nikada nisu niti mogla pošteno zatvoriti, još od kad su bila, nova...pvc stolarija - izrada i montaža po mjeri, vrhunska kvaliteta uz višegodišnju garanciju...piše na reklamnoj naljepnici koja se s okvira istih tih vrata, podlo smješka svima redom, svima onima koji su bar jednom prošli kroz njih...neupućeni kažu, da bijela boja (osim čistoće) označava i nevinosti, a unutra iza tih bijelih vrata, unutra nitko nije nevin, unutra su svi jebeni, da ne kažem...izjebani...

...pričala je na mobitel, zapravo uvijek je pričala na mobitel i svaki put kada bi ušao, jebeni mobitel joj je bio u ruci pa me nimalo nije iznenadilo što je i taj put bio tako...nije ti potrebno bit' nešto posebno pametan ili vidovit pa da odmah skontaš na kojoj je cura tarifi i zbog koga je ustvari uvedena ona opcija "dugi razgovori" koja bi uskoro (zbog nje i njoj sličnih) mogla dobiti novu, sofisticiraniju verziju pod nazivom "beskrajno dugi razgovori"...podigla je glavu i pogledala me onim -koji kurac sad ovaj 'oće- pogledom, nesvjesno zakolutavši očima...molim vas, možete li mi provjerit ovaj listić...upitao sam sramežljivo, iako nisam imao pojma zašto, zašto se tako osjećam i zašto bi meni sad trebalo biti neugodno, a ona...ona me uopće nije doživljavala, nije se dala smesti, zgrabila je listić koji sam joj pružio te nastavila sa svojom spikom...kravetina jedna bezobrazna dabili kravetina, kako je samo nije sram, kako može naokolo pričati i još se hvaliti s kim je sve brijala i s kim se povatala u prošlu subotu pa ima li ta koza imalo obraza, ma može kurvetinu biti sram, a uostalom, kao da i ja nisam bila s njim, samo što to nitko živ ne zna i molim te da ovo ostane među nama plizzzzz...ček-ček, samo tren...reče iznenada onoj tamo, koja se nalazila s druge strane mobilnog i koja je također (koliko sam shvatio) u to vrijeme bila na radnom mjestu zaprimljačice oklada, zatim podigne pogled i iskesi se ko pička na nove gaće...ohohooo lijepa božićnica, listić vam je dobitan... čovjek naprosto ne može vjerovati kojom brzinom joj se promijenilo raspoloženje...iz largo je bez beda prešla u allegro...zapanjujuća transformacija, čista metamorfoza, strašni zmaj se pretvorio u maćuhicu...odjednom sam joj postao neopisivo simpatičan, toliko simpatičan da je potpuno zaboravila na kolegicu koja je na drugom kraju mobitela strpljivo čekala bar još jedan pikanterski šut, dakako u povjerenju...

...kada bi se radom moglo obogatiti, magarac bi nosio zlatni samar...kaže ona stara narodna, a kome ćeš vjerovat, ak' ne narodu...no čudan smo mi neki narod, svaki od nas ponaosob ima tajnu formulu prema kojoj pokušava riješiti jednadžbu zvanu blagostanje...kako što manje radit, a što više zaradit...postoji li uopće takav posao...hm...jedino što mi ovog trena pada na pamet je kladionica, no sad će netko reći da klađenje uopće nije posao već hobi ili zabava, ali klađenje je itekako unosan i profitabilan posao pa čak i malo više od toga, a ako mi ne vjerujete, raspitajte se sami...petorica od desetorice "zaposlenih" igrača (kada ih upitate kako stoje) će vam hladnokrvno reći da su u plusu, dok će od preostale petorice, trojica reći da su "na svom" a dvojica da su nešto sitno u minusu...matematički gledano, samo 20% igrača gubi novac na kladionici...statistika je kurva...

...4.039,98...pisalo je na monitoru...naravno da sam prihvatio igru i zaglumio oduševljenje, kao nisam ja imao pooojma da je listić dobitan, ma štatije, a itekako sam imao pojma jer gol koji je pao u 94. minuti mi je s istog tog listića skinuo više od 20 tisuća kuna...bad luck...no nastojao sam ne razmišljati o tome, već biti zadovoljan s vrapcem u ruci i dalje glumeći oduševljenje izazvano nenadanim dobitkom...jobovski strpljivo sam stajao ispred pulta i gledao kako "djelatnica" rutinskim pokretima ramena pridržava mobitel dok mi pruža netom prebrojen novac, a onda sam ga ja još jednom, pažljivo (pred njom) prebrojio, uljudno se zahvalio, spremio lovu u novčanik, pristojno se naklonio, zaželio joj ugodan dan, okrenuo se i krenuo prema izlaznim vratima...nakon dva-tri koraka sam stao, iz džepa izvukao zgužvanih deset kuna, vratio se natrag, te deseticu pružio djelatnici...ovo je za vas, za kavu...rekoh sa smiješkom...a ona, kiselo se nasmiješi pa promumlja nešto nerazgovijetno, nešto kao... hvala...i opet se (u jednoj jedinoj sekundi) maćuhica pretvori u zmaja...no kao što rekoh, ne trebaš bit posebno vidovit pa da još s vrata ne ubereš, na kojoj je cura (osim one "dugi razgovori") tarifi...što se mene tiče, od moga ulaska u kladionicu i startne tarife od 10 kuna pa sve dok mi nije izbrojila dobitak (umanjen za 98 lipa) bila je i ostala na tih 10 kuna, ma ni lipe više, a pitanje je da li je i to zaslužila, no morao sam joj ostaviti manču, da razbijem maler...a kad smo već kod vidovitosti i kladionice...krenuo Mujo kod vidovnjakinje, nebi li saznao hoće li uskoro bit kakvih para na kladionici pošto je već mjesecima kokos...fino obučen, dođe pred njena vrata pa pristojno pokuca...ništa...pokuca Mujo opet...a ono opet ništa...pokuca još jednom...kadli se iznutra začu ženski glas...koooooo jeeeee ?...kako ko, pa Mujo jebem te vidovitu...

...zaraditi novac na kladionici nije nimalo jednostavna stvar, kako bi se to nekima sa strane moglo činiti jer svaki kladioničar koji spada u skupinu dobrih (ma što god to "dobrih" značilo) mora ponajprije biti oboružan znanjem, a potom strpljivošću i hrabrošću te zdravom logikom ...shodno tome, susrećemo se s bezbroj nadrealnih priča koje svakodnevno, u stopu prate kladioničare, počevši od onih koje su vezane uz "neviđeno" velike dobitke pa sve do onih koje doslovno vrište o nesretnim last minute promašajima i koje su u odnosu na ove prve izražene u neusporedivo većem omjeru...naravno da i ja imam neke svoje pričice, a jedna od njih je... košarkaška euroliga 2010. igra Union Olimpija protiv Panathinaikosa...imam tri listića i na svakom od njih mi je ostao samo taj jedan par i na svakom od njih je dobitak oko 3000 kuna, na prvom čekam pobjedu Panathinaikosa, na drugom čekam pobjedu Olimpije, a na trećem čekam pobjedu Panathinaikosa nakon produžetaka, ako utakmica slučajno završi neriješeno... i završila je neriješeno, samo što je nakon produžetaka pobijedila Olimpija...jebiga...bad luck again...priča druga: svjetsko prvenstvo u rukometu za žene, igra Rusija protiv Kazahstana, a ja se okladio da Ruskinje neće pobijediti sa više od 14 golova razlike (hendikep -14)...mogući dobitak je iznosio nešto više od 1000 kuna, na poluvremenu rezultat izjednačen (13:13) no onda cure iz Kazahstana, ničim izazvane, iz samo njima znanog razloga, prelaze na neki sasvim drugi sport pa utakmica završava (za mene) nevjerojatnim rezultatom 34:19 što će reć +15 za Ruskinje...tako ti i treba kad se kladiš na hrpu neuravnoteženih hormona...reklo mi je tada moje malo, pametno sunce...no znao sam ja i pogodit, ponekad...evo jednom sam prilikom, na ulog od 21 kune ubo 26000 kuna i moram priznat, jeben je to osjećaj...jeben...

...10. siječnja 49. godine prije Krista, tj. prije našeg računanja vremena, tip po imenu Cezar reče...kocka je bačena...i od dana tadašnjeg pa sve do dana današnjeg nije poznato što su to igrali: barbut, jamb ili čovječe ne ljuti se...no što god da su igrali, Cezar i njegova ekipa će ostat upamćeni kao pioniri kocke, a taj dan zabilježen kao prapočetak, iskon, ustvari kao prvi ozbiljniji iskorak ka legalizaciji kockanja na ovim prostorima, skriven pod krinkom ondašnjeg ministarstva zdravstva (ne zdravlja, već zdravstva) i vođen možebitnom krilaticom - kockom kontra splonih bolesti - zapravo, prvotna namjera je i bila, da se legalizacijom kocke istisne svaka mogućnost dobivanja...i da se rizik svede na najmanju moguću mjeru, rizik inkasiranja neke od spolne bolesti i svega onoga što ista sa sobom nosi, a izaziva je dotično ministarstvo koje uvelike guzi svekoliko pučanstvo...u konačnici se uspjelo u tom naumu, u što se i sami možete uvjeritii prošećete li centrom bilo kojeg našeg grada i upitate li bilo kojeg (na oko potentnog) muškarca u dobi od 18 pa do 60 godina...onda, jesi li što uboo sinoć ?...vjerojatno će vam isti odgovoriti...nisam, zajebo me Juventus...u današnje vrijeme glagol ubosti usko je vezan uz kladionicu (nikako uz sex) i asocira nas isključivo na dobitak (a ne snošaj)... ostvareno...nema sexa, nema ni bolesti...pametan tip je bio taj Cezar...

...a gdje su žene u cijeloj ovoj priči o kocki i klađenju...pa naravno da su se i one zbog deficita sexualnih igara okrenule igrama na sreću...evo neko večer, točnije jutro (oko 2 iza ponoći) put me nanio u jedan od casina u kojem je omjer žena i muškaraca bio 1 naprema 4 u korist žena...ok, slažem se s onom tezom zvanom kruha i igara, kojom se potvrđuje...što je zemlja u većoj banani, država organizira sve više igara na sreću, a narod ih objeručke prihvaća... doduše, igara ima, ali kruha baš i nema...no prosto je nevjerojatno kako su žene (koje sam oduvijek smatrao racionalnijim bićima) uletjele u taj žrvanj kocke, jer nekada bi na prste jedne ruke mogao nabrojati žene koje bi sreo u casinu ili kladionici i s pravom se upitati...što žene uopće imaju tražiti na takvim mjestima, u svim onim uskim i prekotijesnim, zadimljenim i vlažnim prostorijama, punim ustajalog zraka...među svim tim opskurnim, mračnim i mutnim, već okorjelim, naoko pomahnitalim kladioničarima...među znojnim, izgužvanim i neobrijanim mužjacima, kojima onu kosu, onu masnu kosu, ne može sa čela pomaknuti niti jedan jedini povjetarac, ma šta povjetarac...pa tako slijepljenu kosu nebi pomaknula niti bura od devet bofora, kosu koja pada preko umornih očiju ispod kojih su se objesili veliki crni podočnjaci pa onako tužno vise sve do pola lica...među kockarima s izgriženim i raspucanim usnama...od nervoze, naravno i od iščekivanja službenih rezultata, dok zrakom lete koeficijenti, tečajevi, kombinacije, razrade, kvote, sistemi, ofkors dobitni sistemi...među potencijalnim dobitnicama trinaestog čira na dvanaestercu dok se nadaju jedanaestercu u posljednjoj minuti pa zato u znojnoj ruci gužvaju listić na kojem im nedostaje još samo jedan par...još samo jedan par, a igra se posljednja minuta...posljednja minuta, posljednje utakmice...i dok oni ukočeno stoje ispred televizora i ne trepćući zure u teletekst pa drhtavim i od nikotina požutjelim prstima (na kojima su nekada bili nokti, samo što ih je s vremenom pojela nervoza), upiru prema svojem favoritu i svakog časa očekuju promjenu rezultata, u njhovu korist, naravno...među svima onima koji tumaraju bespućima kladionica sa samo jednom mišlju u glavi...kako čim prije okrenuti neku paru...a to znači, kako vratiti dugove...kako pokriti minus...kako isplatiti kredite...kako poplaćati račune...kako ponovo sutra uplatiti jer sutra je sigurno taj dan, sutra je dan D...pa ne može baš svaki dan biti nesretan...a što je sa zakonom velikih brojeva...kako može biti, da gube favoriti...

...srazmjer one gorčine, potištenosti, očaja, tuge i čemera, jada i bijede, ljutnje i svih ostalih emotivnih minusa koji nas preplave nakon što nam padne listić, nije proporcionalno jednak onom osjećaju koji se javlja kada nam listić prođe, jer dobitak na kladionici se podrazumijeva, to je normalna stvar, svaki naš listić je već u startu dobitan pošto mi igramo samo na zicere, zaboravljajući pritom da je život ono što nam se događa, a ne ono što bi mi htjeli da se dogodi...e pa ako ste se i nakon svega ovoga, gore navedenog, ipak odlučili kladiti, svakako bi trebali imati na umu da: ne plače majka što se sin kladi, već ona plače što se sin vadi...a osim tog saznanja, ne bi bilo loše upoznati se i s nekoliko pravila koja se temelje na višegodišnjem iskustvu, jedno od njih je svakako i to da...treba znati, kada treba stati...

1. pravilo...pravilo svih pravila - 100% siguran par ne postoji...
2. pravilo...nikad, ali baš nikad se ne kladi za veći iznos od onoga kojeg si spreman izgubiti...
3. pravilo...nikad, ali baš nikad se nemoj vaditi na kladionici, nemoj to niti pokušati...
4. pravilo...nikad, ali baš nikad ne žuri da bi stigao uplatiti na par koji upravo počinje...
5. pravilo...nikad, ali baš nikad ne prepisuj od tebi nepoznatih igrača iz kladionice...
6. pravilo...nikad, ali baš nikad ne uplaćuj na bilo koji sport u kojem sudjeluju žene...
7. pravilo...nikad, ali baš nikad se nemoj kladiti na sport o kojem nemaš pojma...
8. pravilo...nikad, ali baš nikad se nemoj kladiti na "prijateljske" susrete...
9. pravilo...nikad, ali baš nikad ne uplaćuj na par kojem je koeficijent manji od 1.20...
10. pravilo...nikad, ali baš nikad ne briši i ne mijenjaj par koji si već stavio na listić...
11. pravilo...nikad, ali baš nikad ne trči da bi na vrijeme uplatio popravni listić...
12. pravilo...nikad, ali baš nikad ne vjeruj dojavama jer su najčešće čista navlakuša...
13. pravilo...uvijek iskoristi mogućnost branjenja zadnjeg para makar u igri bilo samo 100 kn.
14. pravilo...uvijek nakon uplate dobro pregledaj listić jer se nerijetko zna potkrasti greška...
15. pravilo...uvijek (bez obzira na dobiveni iznos) iskoristi mogućnost da ostaviš djelatnici kladionice barem za kavu...vratit će ti se...

Post je objavljen 25.04.2012. u 19:35 sati.