Marketing
DOĐEM I GLEDAM
Večeras, idem sa suprugom u jedan trgovački lanac kupiti mjesečnu "špežu" i promatram malo kupce dok oni umjesto da kupuju, izbezumljeno gledaju cijene, vrte glavama, negoduju. Preskaču police na kojima recimo kao primjer deset dekagrama matovilca košta četiri kune, banane deset kuna, naranče malo bolje kvalitete osam do deset kuna. Pa onda kupci idu dalje, a htjeli bi, htjeli, pogotovo bake i djedovi kupiti svojoj djeci i unucima koje veliko čokoladno jaje za Uskrs, pa onda koji paneton, pincu, zečiće.
Ali, ne, sve to ostaju samo htijenja jer običan građanin, pa onda kamo li penzić sa ovom jadnom crkavicom od primanja i penzije, nakon što podmiri režije i ostale životne troškove, više jednostavno ne može ništa više kupiti kako za Uskrs, tako ni u obične dane, a kamo li za Božić, Novu godinu...Ma, i nitko ih ama baš ništa ne pita, mogu ili ne mogu, čeka li ih kod kuće ovrha zbog nepodmirenja računa...
I onda čovjeku zaista dođe nekako teško, sve to gledati, promatrati i biti nemoćan za učiniti bilo što konkretnije...O tome moraju i trebaju misliti naši političari, gospodarstvenici, poslodavci jer ovo , ovakvo jadno stanje, zaista ne vodi ničemu , pa ni u EU.ni u EU.
Post je objavljen 29.03.2012. u 22:48 sati.