Izlizana je ona tematika kak žene nakon seksa žele što dulje ostati u zagrljaju i maziti se dok muškarci gledaju kako što prije pobjeći.
Redovito je zaključak da su žene emocionalne i traže nježnost i sigurnost, dok su muškarci svinje i samo im je do seksa.
E, netočno. Muškarci nisu svinje. Muškarci su ježevi.
Do epohalnog otkrića došao sam neki dan kad sam miloj i dragoj pustio Ćopićevu Ježevu kućicu (nije znala da je uglazbljena!?!).
Klasika. Lija zove Ježa na večeru, povečeraju, kad se trbuh zategne kao bubanj ratni, Jež obznani namjeru da krene doma što Lija ne primi najsretnije i nagovara druga nek prenoći kod nje. „Moja je kuća čvrsta ko grad, prenoći u njoj, kud ćeš sad!?“ Jež argumentira svoju želju („al' mi je draži moj skromni dom“), zahvaljuje se „pozivu tvom“, pristojno je pozdravlja i odlazi. I tu večer, prije nego li će ih razuvijeriti, cijela šuma ga smatra budalom.
No, ženska čitateljica basne će, čak i prije vuka i lije, priznati „sad vidim i ja, jež ima pravo“, i zgroziti se nad stavovima vuka, mede i divlje svinje. I likovati kad vuka umlati seljačka hajka, medu jadnog izbodu pčele, a divlja svinja padne ko kruška.
Ali kad ta ista čitateljica pozove momka na večeru i iskoristi njegovu glad za seksom, provedu još pola sata mazeći se, a tada on osjeti čežnju za domom, e onda se okreće ploča. Što fali njenoj kući, zar njen krevet nije dovoljno udoban, zar ona nije ugodno društvo!? Kakav je uostalom taj njegov dom i što je tako čarobno u njemu?
„Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!“
Sigurno hoće doma jer samo želi igrati igricu ili gledati seriju.
„Meni je draži moj skromni dom“ odjednom nije dovoljno dobar odgovor, a:
„Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!“
u čas postaje patetično.
Njeni argumenti trenutno postaju nepobitni:
„Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!“
Što je i istina jer on prašinu pod krevetom nije obrisao cijeli mjesec.
Pomoći nema.
Presuda je donešena: on je divlja svinja i „živi, samo, od skitnje, pljačke i svršit će - naopačke!“, sa zadnjim slogom kletve, djevojka zalupa vratima.
Svo to šuškanje pod poplunom, toplina tijela, dodirivanje gole kože - mogu se protumačiti kao divne i romantične stvari, ali tuđi popluni i kreveti su ili pretopli ili prehladni, jastuci ili preveliki ili premali, ruka pod tuđom glavom trne, stalno se netko komeša, vrti, a tijela se počnu znojiti kad su predugo u dodiru.
Jež se samo želi naspavati. Kvragu, radi sutra! „Vrijedan je, radi, bavi se lovom“.
Post je objavljen 30.03.2012. u 11:36 sati.