Evo, sinoć je čak i HTV u Dnevniku dao dulji prilog o suši. Dobra kiša nije pala već godinu dana i sada se svi čude što i u Lici nema vode ondje gdje je oduvijek bilo. 'To nije normalno!' 'Ovo ne pamtimo!' I tako se svi čude. Zemlja ispucala, suha, a rijeke plitke kao u srpnju i kolovozu. A tek je ožujak. I svi se tako iščuđavaju, a nitko ne kaže tko je krivac za to. Čovjek. Svi mi. Svi ti silni automobili, zrakoplovi, meso, shopping manija (a i ovako i onako svi zvone da treba poticati osobnu potrošnju, što je dobro za ekonomiju, ali ne i za Zemlju)... I nitko ne kaže što bi se trebalo učiniti, što svaki pojedinac treba učiniti. Nitko, jer to nikome nije u interesu.
Manje mesa, manje automobila, manje plastičnih vrećica u koje su zamotani artikli. Iako nije jednostavno, smanjenje svega ovoga je itekako moguće. Zašto ne propješačiti? Zašto ne pojesti koprivu ili radič koji upravo sada rastu u izobilju umjesto kupiti komad mesa u plitici od stiropora zamotanog u metar plastične folije?
Zapravo se uvijek iznova čudim tolikom kukanju i navodnoj neimaštini, a s druge strane svi (ili barem velika većina!) se voze automobilima na udaljenost od kilometar ili čak i manje, puše 'k'o Turčini' (zapravo bi trebalo reći: 'Pušiš k'o Hrvat!'), a piva teče u potocima... Sve je stvar lijenosti, čini mi se.
Post je objavljen 29.03.2012. u 09:24 sati.