Jedna sve češća pojava koja se danas događa jest da se ljudi sve više i više vole igrati znalaca, tj. pametovati oko fotografija dajući o njima svoje "stručno mišljenje", o tome što se zapravo nalazi na slici.
Ono što je uglavnom zajedničko svim takvim "ekspertima" jest da o fotografiji najčešće nemaju blagog pojma. Počevši od toga da nemaju osnovna fotografska znanja o osnovnim fotografskim zakonitostima (blenda, ekspozicija, dinamički raspon itd), preko metoda, mogućnosti i posljedica obrade fotografije (u smislu manipulacije sadržajem), pa do osnovnih fizičkih načela o ponašanju svijetlosti i kemijskih zakonitosti fotomaterijala. Tu su još i druge stvari vezane uz psihologiju, u smislu sugestije i nedostatka kritičkog razmišljanja, te općeg pomanjkanja logike.
No unatoč tome, dotični se pokušavaju prikazati kao veliki znalci, često koristeći iskrivljenu logiku (kojom pokušavaju maskirati svoje neznanje), za potrebe dokazivanja svojih tvrdnji, odbacujući sve ono što je u suprotnosti sa njihovim uvjerenjima, uključujući čvrste argumente i znanstvene dokaze.
Svima njima su fotografije često glavni (i jedini) "dokaz" nečega, bilo u slučajevima kada nešto treba dokazati ili pak osporiti, ovisno da li se radi o nekakvim "paranormalnim" i "nadnaravnim" pojavama, ili pak o dokazivanjima raznih teorija "urote i zavjere".
NADNARAVNE POJAVE
Nije neuobičajeno da takvi "eksperti" slijepo vjeruju onome što se vidi na slici, pogotovo ako neka slika prikazuje nešto "nadnaravo" u što oni vjeruju da postoji ili smatraju da bi trebalo postojati. Primjer toga su razni "vanzemaljci", "vile", "čudovišta", "duhovi" i tome slično.
Često se ne uzima u obzir da se u takvim slučajevima, kada stvarno postoji fotografija nečeg nevjerojatnog, može raditi (a najčešće se i radi) o običnoj prevari. Ta prevara može biti namjerna, u vidu režiranog prizora ili nekakve fotografske manipulacije. U nekim drugim slučajevima može se raditi o pukoj slučajnosti koja rezultira optičkom varkom - pareidolijom.
Režirana fotografija je općenito svaka ona fotografija za čije se snimanje u kadru planski razmještaju objekti sa ciljem dobivanja željene slike. Štoviše, odgovarajućim razmještajem elemenata na slici, te upotrebom odgovarajuće perspektive, mogu se dobiti poprilično "nadnaravne" slike. Poznati primjer jedne takve prevare su fotografije "Vila iz cottingleya." ; dok su neki na račun dotičnih slika i izjava autorica tvrdili kako su to stvarno snimljene vile, nikome nije palo ni na kraj pameti da se možda radi o običnoj prevari (u ovom slučaju sa kartonskim izrezima, te malo igranja sa perspektivom i dvostrukom ekspozicijom).
Fotografska manipulacja je bilo kakvo utjecanje na sam sadržaj snimljene slike, na način da se slici modificira sadržaj, bilo dodavanjem, "uljepšavanjem" ili oduzimanjem elemenata. Jedna od najčešćih metoda fotografske manipulacije je tzv. dvostruka ekspozicija, bilo prilikom samog snimanja ili pak izrade povećanja (ako je u pitanju film). Ovo je glavna metoda "varanja" kod fotografija na kojima se tvrdi kako su "snimile duhove" (jer se kod dvostruke ekpozicije dobiva dojam "prozirnosti" objekata na slici). Osim toga današnje doba moderne digitalne tehnologije, manipulacija slikama u vidu raznog retuširanja i fotomontaža je još lakša.
Pareidolija je pojava u kojoj su oblici na slici posloženi na način zbog kojega se ljudskom mozgu čine kao da predstavljaju neki točno određeni lik. Svakako najpoznatiji slučaj pareidolije je "lice na Marsu", za koji su su mnogi tvrdili da je to "znak inteligentnog života na Marsu". No nakon malo intenzivnog znantvenog rada se utvrdilo da se ipak radi samo o običnoj igri svijetla i sjene na neravnom izbočenom terenu. Osim ovog, tu su još i razni drugi slučajevi, posebno oni religijske naravi gdje ljudi vide "Gospu" ili "Isusa" na oblacima, zagorjelom dvopeku, mokroj mrlji na zidu, godovima drveta, nekakvoj malo kompleksnijoj refleksiji ili igri svijetla i sjene.
Tu su naravno i neidentificirani leteći objekti. Svako malo se pojavljuju slike sa dotičnima. No za velik broj "snimljenih NLO"-a postoji vrlo logično objašnjenje, a to je da su dotični "objekti" najčešće rezultat ili nekakvih refleksija (bilo vanjskih ili unutar samog objektiva - tzv. "lens flare"), ili se pak radi o nekoj udaljenoj letjelici vrlo zemaljskog porijekla, satelitu, meteoritu ili nečemu sličnome, čak i oblaku ako ovaj poprimi izgled "letećeg tanjura". Slike na kojima se doista vide "leteći tanjuri", nerjetko su upitne autentičnosti.
Štoviše, jedan faktor koji može govoriti o (ne)autentičnosti svih takvih slika je taj da su slike koje navodno prikazuju čudna bića, stvari i pojave redovito ili mutne gotovo do neprepoznatljivosti ili pak snimljene iz vrlo velike udaljenosti, tako da se ne može precizno i sa sigurnošću razaznati što je točno na slici, kao što je to npr. slučaj sa fotografijama "čudovišta iz Loch Nessa", "Bigfoota", raznih NLO-a i sličnoga. Nerjetko je tu i pojava da na licu mjesta u trenutku snimanja nije bilo drugih svjedoka osim snimatelja, ili ih je pak bilo vrlo malo.
Naravno, to ne mora značiti da doista ne postioje neke neotkrivene životinjke vrste ili vanzemaljci, no same slike dotičnih su tu vrlo slab dokaz upravo zbog toga što su toliko podložne manipulaciji i (često pogrešnoj) interpretaciji.
Osim toga, koliko su ljudi sugestivni i naivni po pitanju slika, dovoljno govori i nedavni slučaj gdje su rusi objavili kako su "našli stroj star 400 milijuna godina". Kao dokaz, poslužila je fotografija nečega što doista na prvi pogled nalikuje na "zupčanike". I dok je dosta ljudi u to povjerovalo, a domaći mediji proširili tu vijest, malo kome je palo napamet da bi se moglo raditi - o fosiliziranim ostacima životinja. (link)
TEORIJE UROTE
Što se teorija urote tiče, tu je metoda dokazivanja gotovo dijametralno suprotna onoj koja se koristi po pitanju dokazivanja nadnaravnih bića, stvari i pojava. Naime, u ovom slučaju se pomoću autentičnih postojećih fotografija tvrdi se da je nešto laž(ira)no, odnosno da slika ne prikazuje to što prikazuje, uz na prvi pogled "vrlo logična" objašnjenja zašto je to tako, a što se redovito pokušava opravdati nekakvim "teorijama urote".
Tako je jedna od najpoznatijih teorija urote koju takvi "eksperti" pokušavaju dokazati ona o programu Apollo i ljudskom slijetanju na Mjesec.
Naime, mnogi pobornici teorija urote tvrde da se slijetanja na mjesec (njih šest) nisu dogodila, a između ostaloga svoje tvrdnje baziraju i na postojećim fotografijama, za koje dotični "eksperti" tvrde da su "dokaz" kako je sve lažirano. Počevši od toga da su "neobično kvalitetne", pa da se na slikama "ne vide zvijezde", da na jednom kamenu postoji "slovo c", da su križići iza objekata ili na krivom mjestu, da se "vidi" kako zastava "treperi na vjetru", i puno drugih sličnih tvrdnji.
Međutim, slike su kvalitetne zbog kvalitete opreme i filmova kojima su snimljene. Zvijezde se ne vide zbog toga što su snimke snimljenje na "dnevnoj" strani mjeseca, te je ekspozicija bila podešena za dnevne uvjete (nebo je crno zbog nedostatka atmosfere, a ne zato jer je noć). "Slovo c" na kamenu je tek vlakno ili dlačica koje se tamo našlo za vrijeme skeniranja slike i na originalnoj snimci je nema. Križići "iza objekata" su rezultat svojstava emulzije filma na kojoj se jako osvjetljeni elementi "preliju" preko neosvjetljenih, jer se kod osvjetljavnja aktiviraju i susjedni fotoosjetljivi elementi. Tamo gdje kržići "nisu na svojem mjestu" radi se o izrezu iz originalne slike. A što se tiče "treperenja zastave" onda daje taj dojam samo zbog toga što je izgužvana.
Druga teorija urote koju se pokušava dokazati preko fotografija jest ona vezana za rušenje tornjeva Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 11.9.2001. godine. Naime, pomoću brojnih postojećih fotografija i video snimaka, "eksperti" pokušavaju uvjeriti okolinu u to da je to sve jedna velika planirana podvala, te čak da se neke stvar nisu niti dogodile!
Počevši od toga da se na temelju dostupnih slika, od strane nekih "eksperata" (pobornika teorije urote), tvrdi kako je način na koji su se tornjevi urušili nemoguć, i da su "sigurno srušeni eksplozivom". Naravno, pri tome dotičnima nisu poznati niti konstrukcijski detalji tornjeva, kao niti to da čelik zagrijavanjem gubi nosivost, a čini se da im nije poznato i to da statičko opterećenje nije isto što i udarno opterećenje.
Također, tu je tvrdnja nekih "eksperata" (i pobornika teorije urote) kako su svi ljudi koji su iz očaja radije skočili s tornjeva nego čekali gušenje dimom - fotomontaža! "Eksperti" te svoje tvrdnje baziraju na povećanjima fotografija skakača pronađenih na internetu, u kojima tvrde kako su "obrubi i pixeli oko likova dokaz za to da su ovi montirani na slike". No očito im je promaknuo detalj da su za web obrađene i komprimirane fotografije prepune raznih artefakata od obrade i "jpeg" kompresije, pogotovo na dijelovima koji imaju puno detalja, dok gotovo u potpunosti izostanu na onim djelovima koji su jednobojni. Isto tako tvrde da se na nekim slikama nalaze u "nemogućim" položajima tijela... (primjer jednog takvog "eksperta")
Osim toga, čak i postojanje videa koji prikazuju skakače ovi "eksperti" također odbacuju, najčešće tvrdeći da su to "lutke", a ne pravi ljudi. Iako je masa svjedoka koji su bili prisutni na samom licu mjesta, kada su se dotične stvari događale, pričali da su komadi ljudskih tijela bili razasuti svuda naokolo.
Treća vrlo popularna urota jest ona vezana za ubojstvo predsjednika Kennedyja. Naime, "eksperti za slike", na temelju onoga što je snimljeno, tvrde kako je zbog položaja i načina na koji se Kenedyjeva glava trzne prema natrag u trenutku pogotka, "morao postojati drugi strijelac" te da je metak došao sprijeda. No eksperimentom je dokazano upravo suprotno! Da je postojao samo jedan strijelac i da je pogodak došao odostraga. Dokazano je kako metak koji udari u glavu ne prenosi na nju mnogo energije u smislu da je gura naprijed, već samo probije lubanju, zatim, dok leti kroz mozak, povuče za sobom moždanu masu, te nakon što probije lubanju s druge strane, dio te moždane mase koja izleti zajedno sa metkom stvori svojevrsni "mlaz" koji reaktivno gurne glavu - u suprotnom smjeru. (video)
ZAKLJUČAK?
Slikama ne treba uvijek naivno vjerovati, isto kao ni onima koji se previše za njih hvataju pokušavajući samo pomoću njih nešto "dokazati", a bez da se pri tome dotaknu drugih prirodnih i društvenih znanstvenih disciplina ili čvrstih dokaza. Jer nešto "nadnaravno" na slici se ponekad može objasniti sasvim logično i racionalno, dok s druge strane nekome tko ima malo previše bujnu maštu (i koja se ponekad čak može komotno na račun toga smjestiti u psihijatrijsku ustanovu), sasvim logični i realni razlozi i dokazi jednostavno "nisu dovoljni" jer njih "nitko i ništa ne može uvjeriti da su u krivu".
Post je objavljen 27.03.2012. u 00:00 sati.