Danas sam postala za trunčicu više nemoguća.
Ne znam kad se točno zapalila u meni... Ta vatra. Vječna vatra.
Ljubav.
Zanemarujem strah. Činim stvari koje prije nisam ni zamišljala.
Plovim plavim morima sna. Kapetanica svoje sudbine.
O, da...
Godine spašavanja Voljenih.
Držanja za ruke u kolima hitne pomoći.
Beskrajni sati u čekaonicama i bolničkim sobama.
Uski hodnici s mirisima hidrogena.
A opet sam tu.
Dok je plakala, u bolovima, dala sam joj svoju snagu.
I postala sam njena. Još više.
I modre oči koje volim... Još uvijek blješte.
Tu smo.
Život nas još nije pregazio.
Nosimo ožiljke, da... Ali ratnice smo. Volimo.
Kad bude trebalo,
pružit ću ruku. Ponovno.
Obrisati suze.
I biti najjača.
Voljet ću... više od svega.
Makar to ponovno značilo
moj put u mrak.
Post je objavljen 25.03.2012. u 16:53 sati.