Pregled posta

Nomina sunt odiosa

Skužio sam da to što općenito ne funkcioniram po jednom utabanom "ključu" već improviziram po intuiciji, prenosim i na najbanalnija područja. Tipa organizacija telefonskog imenika u mobitelu. Stvarno, koliko možeš o nekome zaključiti, kad bi našao njegov izgubljeni mobitel? Moja Najvisprenija Supružnica je npr. rekonstruirala jednu gospođu čiji je mobitel našla prije nekoliko godina gotovo do detalja, kada su se napokon srele radi primopredaje. Po adresaru u kojem je par brojeva s početkom naziva Movie pub, npr. zaključila je iz prve da se radi o 40 + solo brijačici, a po nekim drugim brojevima i fotkama i o njenoj stručnoj spremi, gdje radi (pa čak i da ima jednog zajedničkog poznanika), no da tu ne odem predaleko :)

Nekada davno, kada sam imao samo par ljeta kao na ovoj sličici, svi smo imali fiksni telefon uz pripadajuću famoznu knjižicu za koju još i danas 70 + populacija govori "samo da pogledam u knjigu", sa istaknutim slovima po rubovima stranicama, mogao si više-manje birati hoćeš li organizirati po imenima ili prezimenima i fertig.



Danas upisujemo svašta i tragamo po mobitelu skoro isto kao nekada, a ako nemaš neki "ključ" ili si dadeš truda i "organiziraš" kontakte, a ima ih puno, i to može potrajati...
No to je tek štiklec za za osnovnu temu: kakvu sliku o meni može pružiti moj mobitel slučajnom nalazniku...?

Naime, prije nešto vremena kad smo slučajno potegli u razgovor kako vlastitu mamu imamo napisano u mobitelu, skužio sam koliko se npr. u poimanju svakodnevnice razlikujemo ja i dragi prijatelj Šiljo.
Prvo me je pitao zašto umjesto imena i prezimena imam upisano "mama" i "tata", kao da sam dvogodišnje dijete. On apsolutno sve ljude u imeniku ima organizirane po jednom ključu, imenu i prezimenu. Eventualno, ljude koji mu nisu niti poznanici, ali znaju biti bitni, poput stolara ili mehaničara, ima pod prefiksom prije imena i prezimena, npr. "Električar Kajetan Wannzelides".
No, uzvratio sam mu protupitanjem, da mu slučajno pozli na ulici, ili ga premlate, ne znam, prosvjednici protiv ACTA-e kao kolateralnu žrtvu u pohodu na Markov trg - kog će bolničari i policija obavijestiti?
Bilo koje od imena i prezimena uključujući i Kajetana Wannzelidesa - ili ipak zgodno dođe famozna "mama"?
No, to je manje bitno za ovu pričicu...

Zanimljivo da mi je imenik organiziran također zapravo po nekom ključu, samo ta je konstanta prividna , jer ocrtava razinu privatnog odnosa kojeg imam s nekom osobom.
Ne znam doduše što bi nalaznik o meni mogao razabrati (prije kroz fotke koje opalim mobitelom)... Osim naravno (a tu se ne hvalim uopće, dapače nažalost), hrpe jednih s drugima prilično inkompatibilnih, javno poznatih imena, kojih također imam u mobitelu... jedino da sam špijun Tajne Sile pa skupljam podatke od svih

No, nastranu prepoznavanje po konkretnim činiteljima, fotkama ili ono stvarno napisanih imena što imam u mobitelu, vlastita psihosocijalna analiza po razini bliskosti mi je zanimljivija... koliko god to banalno bilo, jebi ga, blog je de facto nečiji najobičniji e-dnevnik, ne? Pa tko ne mora, stvarno ne treba ovo čitati :)

1) Stolar, električar, Laptop prodavatelj, Apartman Krk ili staklar (moj odnos sa staklom zaslužuje cijeli jedan novi blog) su jednostavno TO što jesu, bezimeni i svedeni na čistu funkcionalnu ulogu. Eventualno, obzirom na moju nesretnu dužnost predstavnika suvlasnika u zgradi, imam ih po rangu kvalitete, gdje s "Građevinac 1" postoji veća razinu zadovoljstva u profesionalnoj suradnji nego s "Građevincem 2". To je dosta korisno i ako me netko zapita ono famozno klišeizirano pitanje "znaš li nekog dobrog majstora za XY". Ljudi jednostavno ne vole niti sami tražiti po žutim stranicama, niti priznati da te svi majstori više-manje jednako muljaju, a kvaliteta je osim kod izuzetaka (koji u mom imeniku dobivaju iznad drugih neprikosnoveni počasni sufiks prezimena, tipa Električar Ujević) - ista.
Ta famozna nada u spas po preporuci "koji je doktor dobar za koljena" neće nikad izumrijeti, no isto zaslužuje nekakav posebni blog upis...

2) Poznanici su organizirani po imenima (bliži poznanici, poslovni suradnici), ili po imenima i prezimenima (netko koga nikad gotovo ne trebam ili jedan puta u dvije i po godine). Obzirom da nisam dio društvene elite, tu spadaju i to nešto javnih osoba osim kategorije 4. Doduše, nemaštovitost roditelja često uzrokuje "Marinu 1,2,3" ili "Anamariju 1,2,3", ali i iz tog se odbrojavanja već vidi gdje su na ljestvici

3) Zanimljivo, ako smo na rubu frenda i tek poznanika, pribjegavam tek prezimenu kao oznaci. Također i ako ne koristim nadimak za osobu, iako ga ona ima i iako se dobro znamo. To su one srednjoškolske spike, nisi s nekim najbolji u razredu ali ste dosta prošli, pa je onda ono tinejdžersko djevojački "joooj, Ivankovićka, kak si glupaaa"
Nažalost, u to sam društvo pomiješao i jednostavno osobe koje ne volim iz ovog ili onog razloga. Oni su isto samo prezime. Za žene sa dodatnim sufiksom -ka.
Tako da nalaznik mog mobitela ne bi mogao razaznati gdje je granica neke snishodljivosti i mržnje u mom imeniku. Ali - i mržnja je emocionalni odnos prema nekom, pa zaslužuje biti obilježena, ne?

U (rijetkom doduše) slučaju da osoba s kojom sam frend na više nego "per tu" jednostavno nema nadimak, ja joj ga dajem i svrstavam u kategoriju 5. Denis, s kojim sam prošao sve i svašta ne koristi unificirani nadimak - ali je Dendža, htio to on, ili ne htio.

4) Iz nekog razloga kojeg mogu pripisati jedino vlastitom malograđanskom podaničkom mentalitetu prema društvenoj "kremi", profesori i ljudi iz akademskih krugova s kojima nisam intiman su titulirani s "Prof. Probiswyetsky", a s nekom važnijom društvenom funkcijom "Sudac/viši državni službenik ovisno o tituli/maestro/itd. Čančarević". Ing., Magistre, doktore znanosti i akademike ne tituliram i tu je moj jedini sitni anarhistički otpor prema općem tituliranju...

5) Osobe iz najintimnijeg kruga su gotovo isključivo po nadimcima. Od Najbliže, pa do prijatelja. Dragi nalazniče, kada vidiš razne Dafkase, Igije, Ice, Kvake, Trulog, Šilju, Štangu - e njih zovi ako me zgazio auto. Tog se držim toliko jako, da čak i osobe koje SVI po nadimcima znaju a nismo intimnije vezani - nažalost dobivaju Ime i Prezime.
Ipak, Ribafish je upao u tu kategoriju iako je dragi poznanik s kojim doduše nisam najintimniji - no čovjek ipak živi od nadimka koji je prerastao i njega osobno u instituciju

Dakle, oni najbliži su identitetom jedina apsolutno zaštićena vrsta u mom imeniku....iako se i tu može vidjeti gradacija, što je nadrealniji nadimak to je veza bliža. Dado ili Pero su jednostavnu tu, kao višegodišnja nepobitna činjenica, no tek Darac ili Darkić (pa što ako je malo gay!? ) ili kjaznam, Peronja, Perica, Petarinho, konstituirali bi vjerojatno i još vjerodostojniju bliskost...

Mama, tata, pa i pokojni djede i bake (nema "baka 1" ili "baka 2", u tim sferama mora vladati ravnopravnost - znalo se po samom broju tko je tko) su jednostavno kategorija iznad svega i tu mogu i moram biti dvogodišnjak koji tek sriče slogove. Ipak sam njihov izravni genetski proizvod, a nalaznik bi pokraj mog onemoćalog tijela vjerojatno isprobavao upravo te varijante mame i tate kao prve....

Imam i čudnu naviku pokojnike ostavljati u imeniku na njihovom mjestu i nakon njihovog odlaska, jer mi je to nekakav simbolički čin podsjećanja na njih, čisto intimne počasti i veze koja je postojala, dakle ne samo zbog "memento mori".
Pa, pošteni nalazniče, možda nazoveš i moju pokojnu baku ili Bruneka koji "ore nebeske ravnice" svojim motociklom, tko zna, možda ti se i jave, ako ja i ponekad zaboravim osvjestiti da smo svi tu negdje, u diskontinuumu vremena i prostora, povezani tankim nevidljivim nitima.

A što bi o meni zaključio neki pronalazač mog mobitela?
Osim vjerojatno, stručne spreme, obiteljskog statusa (uvijek prisutni cliche đeteta na zaslonu mobitela) ili kruga ljudi u kojem se krećem (ako ih prepozna, kroz sve šifre), a koji bi ga ionako samo zbunio, vjerojatno barem jedno: da se radi o tipu koji se poprilično petlja u sve i svašta

Post je objavljen 25.03.2012. u 16:26 sati.