Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vidrinsmijeh

Marketing

LJUBAVNO OPRAŠTANJE

Oprostiti u ljubavi...da li to znači mlako voljeti?
Uvijek sam bivšima morala debelo oprostiti i moje i njihove nesavršenosti, a da bih mogla lakše duše krenuti dalje.
Možda se radi o tome da me nitko nije pošteno povrijedio?
Ma, vraga nije!
Samo moja empatija, od Boga dan talent ne okrivljavanja nego svesrdnog razumijevanja, pa i opraštanja s vremenom, kad rana zacijeli, ne dozvoljava mi da se duže vremena ljutim i osjećam bijes spram nečijih postupaka.
Ne znam uvijek da li je to blagoslov ili prokletstvo.
Kad prebolim, ja oprostim. Ili obrnuto.
Pa sam onda u stanju čak i smijati se s bivšim ili mu prepričavati aktualne ljubavne priče.
Mlako volim? A možda, ko to može mjeriti!
Ma je, nećemo se zavaravati, volim kao da umirem!
Al s vremenom dopuštam sebi uvidjeti da me netko ne voli dovoljno, ili me ne voli na način koji je meni potreban.
I dopuštam dotičnome da me ne voli, to je njegov izbor.
Ja ću naravno patiti jedno vrijeme.
I pisati. I promišljati.
I tipično ženski pokušati u svemu pronaći svoju krivicu. Jer, lakše je kad si nešto kriv.
A onda taj osjećaj ode.
Osjećaj prvotne ljutnje, pa nevjerice, pa gorkog razočaranja.
Ode.
I ostanu samo neka slatka, lijepa sjećanja.
Ne kunem razdoblja sreće, povjerenja, naivnosti.
Lijepa sam si naivna. Kad sam u stanju uvidjeti kako mi se stabla smiješe.
Ne hranim se osjećajem manje vrijednosti.
Pamtim mjesta, pamtim vrijeme.
Gledam što sam od osobe naučila.

Jedna od mojih S., još uvijek kad kojim slučajem prođe njegovim kvartom, visoko u zrak digne onaj, "prosti" prst .
I nakon toliko i toliko godina, još uvijek osjeća bijes.

Ja se na bijes nikako ne mogu nagovoriti.
Dopušteno je ne voljeti me i ne trebati me.
Ali ja u tome neću sudjelovati.
Neću se igrati tako da me ne volimo i ne trebamo.

I moja ljubav spram neke osobe, uvijek se preoblikuje,
seli i kad bude kraj,
ako je osoba u mom životu utrla stazicu,
ostavila trag.
Ako smo se nešto lijepo naučili.
Uvijek mogu reć: taj i taj naučio me to i to.
Tako od mene postaje grad.
Isprepleten stazicama, puteljcima i cestama.
Tako postajem otvorenija i pristupačnija za nove susrete.









Post je objavljen 25.03.2012. u 11:30 sati.