Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igniss

Marketing

SAD vs. Hrvatska: seksualno tržište

Čitatelj Vuk piše:

Igniss,

imam pitanje za tebe. Nema veze sa ovim tvojim postom, ali bih cijenio ako bi na na njih odgovorio bilo u komentarima, bilo u nekom buducem blog postu, ako u pitanju pronadjes inspiraciju:
Sve ono o cemu Roissy i ti pisete je ocigledno ovdje gdje zivim (velika urbana sredina na istocnoj obali SAD-a), i samo mi je zao sto neke stvari nisam naucio i shvatio prije 10-15 godina. Ovdje je tako lako uociti hrpu fenomena:

- alfa vrtuljak,
- flaky women riding the carousel,
- beta momci koji kod kuce masturbiraju ili jednostavno odustaju od zena ("sve su one kurve, drolje, razmazene princeze ili golddiggers etc.") jer su krajnje ogorceni i obeshrabreni mnogobrojnim neuspjesima,
- muskarci koji imaju svoje "hareme", i

- "mi zivimo Sex and the City zivot, jake smo i neovisne zene, i nama su muskarci samo potrosna roba, brak je opresivan i nema mu mjesta u modernim vremenima" je prica koja dugo godina drzi vodu, a onda krenu lamentiranja "vise nema dobrih muskaraca" koja obicno negdje oko 35-36. godine zivota kad se zid sve vise priblizava strahovitom brzinom i kad pocne panika. Vidio sam 6-7 takvih slucajeva izbliza, a sumnjam da je moje iskustvo iznimka.
+
Zanima me kako stvari stoje sa Hrvatskom. Da li mozes napraviti usporedbu hrvatske dating scene sa zapadnom (americka ili slicno), ako imas osobnog iskustva sa oboje? Znam da se trendovi sa zapada probijaju prema istoku, i to sve brze i brze, pa me zanima da li je dating scena u Hrvatskoj postala kao ona u velikim gradovima Zapada? Da li iste taktike uspjevaju? I, ako da, postojji li razlika izmedju velikih gradova u Hrvatskoj (Zagreb, donekle Split i Rijeka) naspram manjih gradova?

Najzapadnije mjesto koje sam posjetio, ironično, bilo je daleko na istoku: Australija. Budući da sam dobro upoznat sa sociološkom pozadinom puno mjesta u svijetu, te tematikom kojom se ovdje bavim, mogu sa sigurnošću reći da je australsko seksualno tržište nije toliko u raspadu kao američko, no svejedno je vrlo blizu, s mnogo gotovo identičnih problema. A hrvatsko... eh.


Trebam li išta reći o hrvatskom seksualnom tržištu?

Prije nego išta drugo kažem, uzmimo u obzir gdje se Hrvatska nalazi u sociološkom, ekonomskom i kulturnom smislu, bez seksualnog tržišta. Relativno nedavno smo preboljeli razoran rat i ogromne društvene promjene. Uzgred rečeno, naglo smo zamijenili jedan pomalo radikalan sustav drugim pomalo radikalnim a suprotnim sustavom. Za razliku od nekih drugih slavenskih zemalja, to kod nas nije dobro prošlo: često spominjem da je Hrvatska pokupila najgore osobine i komunizma (ustaljenost, ksenofobiju, birokraciju i zatvorenost novim idejama), i kapitalizma (nestabilnost, bezobzirnost, materijalizam i površnost). Osnovne društvene vrijednosti, koje bi se u razvijenoj državi poput Njemačke ili Australije mogle održati kao protuteža navali promjena, kod nas su iskasapljene.

Ekonomski gledano, Hrvatska, sa svojim BDP-om od 14,5 tisuća $ po glavi (18,3 tisuće $ po glavi, korigirano za kupovnu moć), spada u razvijene zapadne zemlje s post-industrijskom ekonomijom. To je dovelo do ogromnih promjena u osnovnim kriterijima vrijednosti partnera, no bez garancije ugodnog života svakom građaninu kao što bi se očekivalo od jedne zapadne zemlje. Istodobno, spomenuti raspad moralnih vrijednosti je itekako pridonio površnosti i, isprva beskonačnom ljubakanju, a zatim fenomenu napuštanja seksualnog tržišta. Također se smatramo religioznom nacijom, ali način života nam je ekstremno daleko od religijskih normi i nimalo ne odražava ono što bi se, u zamjenu za seksualnu konzervativnost, očekivalo od karakternih osobina. Neizbježna posljedica tog religijskog nesklada je licemjerje.

Pogledajmo neke druge indikatore:

- Razvod: stopa razvoda u SAD-u prelazi 50%, dok je u Hrvatskoj oko 25%. Na prvi pogled i ne baš opasno, ali vrlo alarmantno kad se uzme u obzir društveni tretman razvoda.

- Promiskuitet: u SAD-u ekstreman i predvladavajući način života, ovdje tek u razvoju. Po svom iskustvu s hrvatskim ženama, rekao bi da su u prosjeku lake, i to puno lakše nego što vole zamišljati, ali ne toliko da bi to bilo uznemirujuće. Ima materijala i za zabavu, ali i za nešto ozbiljno. Brojevi su i dalje u granicama normale.

- Dob prvog braka: oko 27 za žene, te 29 za muškarce. Ovo na prvi pogled ne izgleda nešto posebno, ali fraza koju tražite je "ZADOVOLJAVANJE S LOŠIJIM". Iako ne veća od one u SAD-u, velika vrijednost ženskih godina na početku prvog braka implicira da ih sve više provodi mladost u poznatom, neobaveznom pump 'n' dump (iz***i i ostavi) tretmanu sve dok ne osjete da im mogućnosti opadaju, a zatim se (barem do razvoda) zadovoljavaju onim najboljim što uspiju dohvatiti u tom trenutku opadanja.

- Pretilost: SAD, predvodnik svijeta po debljini, može se pohvaliti time da je čak 70% stanovništva pretjerane težine, pretilo ili klinički pretilo. Mi nismo ni blizu tome i nikada nećemo biti, jer živimo u gusto naseljenoj Europi i bez nakaradnih navika života temeljenih na fast food-u i nepostojanju fizičke aktivnosti. Iako smo blizu vrha Europe po debljini i drugim nezdravim navikama (npr. pušenje) i to se već primjećuje običnom šetnjom po ulici, svejedno se (još) nemamo oko čega brinuti.


Woooops.

- Genetika, crte lica i sl.: Hrvatice su u ovom području superiorne, bez ikakvog premišljanja. Ne mogu reći jesu li najljepše na svijetu kao što se često tvrdi, no imaju vrlo dobru genetsku podlogu, skladne crte lica i osnovni oblik tijela.

- Karakter: Gotovo sve negativne karakterne pojave kojima igra kontrira (nepouzdanost, pretjerani drama testovi, toplo-hladno, ultra-emancipacija, negiranje osnovnih zakona seksualnog tržišta, isparivanje...) su snažno prisutne kod američkih žena. Kod nas postaju vrlo izražene i, dapače, dosegle su razinu koja je alarmantna s obzirom na razinu razvijenosti našeg društva (više o tome pri kraju posta).

- Muška konkurencija: u skladu sa sve većom maskulinizacijom ženske populacije i feminizacijom muške, muškarac koji ovdje ima dobru igru može ostvariti značajnu prednost. Iako se hrvatski muškarci mogu također pohvaliti sasvim dobrim izgledom i visinom, poznavanje igre se većinom svodi na ili neandertalsku igru, "samo budi svoj", uzaludno kavalirstvo i slične, danas manje efikasne koncepte.

Ako bi išli svrstavati zemlje u neke kategorije po amerikanizaciji seksualnog tržišta (gdje amerikanizacija = disfunkcionalnost seksualnog tržišta, nesklonost žena "dobrim dečkima" i mirnim i Beta skrbiteljskim muškarcima i raspad obitelji, stope pretilosti, ženstvenost, etc), popis bi izgledao ovako, od najviše prema najmanje:

(Zemlje su navedene samo kao gruba ilustracija, neke stvari ipak ovise o ukusima. Prije nego pomislite da sam nekakav anti-amerikanac, nisam, i užitak mi je braniti SAD od raznih teorija zavjera i opće mržnje prema toj državi, samo imam opravdane kritike na račun promjena seksualnog tržišta.
Uočite da je stvar povezana s prosperitetom, ali drastično ovisi o nacionalnoj kulturi - recimo, Norveška je mnogo razvijenija od SAD-a, pa ipak nema šanse da ikada bude u prvoj kategoriji. Također, što je manji grad (ili ruralna sredina) u nekoj državi u pitanju, to se više pomiče prema nižoj kategoriji)


Prva kategorija - anglofonsko područje + dodaci: SAD, Australija, Danska, Velika Britanija, Kanada
Druga kategorija - sjeverna, zapadna i srednja Europa + dodaci: Njemačka, Francuska, Italija, Švicarska, Island, Španjolska, Austrija, Skandinavija, Mađarska, Češka (Prag), Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna, Grčka, Izrael, Brazil, Japan, J. Koreja, Indija
Treća kategorija - ostatak srednje i istočna Europa, većina Južne Amerike i Azije: Poljska, Ukrajina, Češka (izvan Praga), Bjelorusija, Slovačka, Makedonija, Bugarska, Rusija, Turska, Armenija, Kina, Tajland, Indonezija, sva Latinska Amerika osim Brazila, Argentine, Jamajke, Venezuele i par otoka, Filipini, Vjetnam
Bizarna kategorija - zabit, fundamentalistička pustoš, diktatorske utvrde: velika većina Afrike, Bliski istok, Haiti, Kambodža, Sj. Koreja... sva mjesta koja možete bez žaljenja preskočiti.

Zaključak: Dobra Igra, kao prirodna reakcija na globalne poremećaje seksualnog tržišta započete u SAD-u, je zbog gotovo identičnih (iako blažih) problema u RH, jednako efikasna i poželjna kao i s one strane Atlantika, te će ostati relevantna još mnogo desetljeća.

Osobno mišljenje: s obzirom na korupciju, rasulo, te manjak gospodarskih mogućnosti, kulture i sigurnosti koje Hrvatska nudi u odnosu na svoju znatnu razinu amerikanizacije seksualnog tržišta, smatram da dugoročno ima i puno boljih mjesta za život. No ako smo već ovdje na dulje vrijeme, svejedno postoji puno stvari koje možemo napraviti za poboljšanje vlastite situacije.

Post je objavljen 24.03.2012. u 22:40 sati.