Bijase to vec 10 noc za redom. Kaos nije jenjavao. Moja kithband braca i ja smo vec pocinjali osjecati posljedice umora od bitke i svih valova kaosa koji je nadirao na nas i nasu vilenjacku bracu. Svih 10 dana i noci vise sam primjenjivao taktiku svoje kithband brace nego moje umijece plesa sa macevima. Jednostavno je bilo previse kaosa da bi ga se sasjeklo samo tako. Gerilska taktika udarca i povlacenja je bila nasa jedina sansa, a uz gustu šumu koja je bila na nasoj strani taktika se pokazala nadasve uspjesna. i Iako sam koristio luk uvjike sam jednim krajickom oka pazio na bracu i u svakom trenutku bio spreman odbaciti moj vjerni luk i isukati maceve i sasjeci neprijatelja koji se ohrabri pribliziti previse mojoj braci. Ali nazalost dani su uzimali svoj danak i nasa snaga je bila na izmaku. 11. Dan kaos nas je uhvatio nespremne. Zlo bice iz dubine kaosa doslo je do nas. Bilo je nezaustavljivo...nase strijele nisu mu mogle nista, te kad sam uvidio da ce se pribliziti mojoj braci shvatio sam da je vrijeme za ples. Ples smrti. Povikao sam braci da pobjegnu, da cu ga ja zadrzati dok se oni spase. Ipak je to bila moja zakletva...Stao sam pred njega, knedla u mojem grlu, mačevi cvrsto stegnuti u mojim rukama. Krenuo sam...Nakon par brzih poteza i varki brzo sam uvidio koliko je moj pokusaj da ubijem ili zadrzim ovo cudoviste bio lud potez. Svi moji napadi nisu niti najmanju udubinu napravili protiv mog neprijatelja. Shvatio sam da necu moci macevima izdrzati dovoljno dugo pa sam se odlucio za potez ocajnika. Sa Loecom u mom umu izveo sam jednu od najtezih finti koje znam bacio maceve prema njemu, moment iznenadenja je bio moj. Krenuo sam bjezati u suprotnom smjeru od moje brace kako bih barem odvukao tu gadost i ispljuvak kaosa dalje od njih. Trceci kroz sumu jedino sto mi je palo na pamet bila je kratka molitva Loecu i da me izbavi iz ove nesrece. Nakon otprilike pola kilometra, zvijer me pocela sustizati, ali i Loec je odlucio uslisati moj vapaj i pomoci mi u trenutku slabosti i kusnje. Naletio asm na mali proplanak i tamo u sredini ugledah kamen,mozda kristal tesko je reci u tih par sekundi. u kkristalu kao da su bozanskom moci umetnuti bili 2 maca, 2 savrsena maca. jedan je isijavao lagano plavim sjajem, dok je drugi izgarao jarko crveno. Pomislih Loec ih je ostavio tu za mene. Nazalost cijeli su bili u kristalu osim malog komadica drske, jedva 3 centimetra, koji je strsao van. Iza sebe cuo sam brzo priblizavanje zvijer, vrijeme je bilo kratko. Pogledao sam imali li kamena u blizini i nadoh jedan mali, ali nazubljeni. Probao sam osloboditi drsku malo vise iz kristala, ali bilo je uzalud. Zvijer se priblizavala, moj strah je rasao... Udarao sam kao manijak dok napokon slucajno nisam dotaknuo drsku maca i shvatio da mac kao da nije cvrsto usaden u kristal. Primio sam prstima drsku i na moje iznenadenje mac se micao kao da je kristal od vode. Tada sam shvatio da samo odabrani moze izvuci taj mac, i shvatio sam to u zadnji cas. Zvijer je bila iza mojih leda, napadala svojim macem kada sam izvukao mac i u posljednji tren blokirao. Ono što je uslijedilo nisam mogao sanjati ni u najdivljim snovima. Mač se zapalio crvenim plamenom i sjajem, osjetio sam moc kako ulazi u mene i cini me jacim no sto sam se ikad osjecao. Sljedeci udarac je bio toliko silovit da je odbacio zvijer unatrag. Nakon toga ples smrti je krenuo, a zvijer je pala u jednom preciznom i silovitom udarcu. Odrezao sam joj glavu kao trofej i kreno prema kristalu. Kada sam dotaknuo povrsinu kristala, moja ruka je propala kao da je mac u desnoj ruci zudio za svojim bratom i omogucio mi da se spoje u jedno. Izvukao sam mac i osjetio moc Loeca. Loec mi se obratio i rekoa mi svoja ocekaivanj. Podario mi je 2 maca, 1 kako bih se rijesio kaosa, a drugi nemrtvih. Rekao mi je da sam ja njegov šampion i da je na meni da cinim njegovu volju. Sa osmjehom na licu prihvatio sam punim srcem tu cast i pomolio se Loecu u zahvalu. Spremio sam maceve, pokupio 'trofej' i krenuo prema braci, da ih zastitim, da cinim Loecovu volju...
Post je objavljen 24.03.2012. u 21:42 sati.