uvijek sam prije radije pisala o zimi
nego pisala o proljeću.
nekad sam tako nevoljko prelazila tu granicu,
kao da sam više željela natrag u ono što je bilo nego se uputiti u novo:
"opirem se u prvo vrijeme neumoljivosti proljeća
najradije bih ostala u zimi,
u dugim noćima i u bijelini krajolika stisnuta u nekom toplom kutku.
previše mi je svjetlosti sunca i mlačnosti zraka odjednom."
ovog puta uvuklo se nekako neprimjetno i lako u moje biće.
ne čudim se dužini dana ni njegovoj toplini,
niti me povratak u zimu mami svojim ledenim prstima.
svukla sam staro zimsko perje, krzno, oklop i presvukla se u novo, ljetno.
koračam svijetom pomirena promjenom nezaustavljivog i neminovnog.
Post je objavljen 24.03.2012. u 16:38 sati.