STRMEC
Piše: Marko Matijević
Građani, sugrađani, dame i gospodo, susjedi, stanovnici, prijatelji... Nažalost unotač brojnim upozorenjima u našem gradu sve po starom...Pale se njive, šume, livade... vatra se otme kontroli, pobjegne se s požarišta, a onda nastupaju VATROGASCI. Požar se ugasi, ljudi nas komentiraju, neki hvale neki ismijavaju, prođe par dana opet ista priča...Dali se ikad itko zapitao? Dali je ikad itko razmišljao? VATROGASCI...
Ko su ti vatrogasci? Kako rade ti vatrogasci? Dal ti vatrogasci imaju privatni život? Dal ti vatrogasci imaju familiju? Znamo, znamo... opet će neko reći pa tko vam je kriv, tko vas je tjerao da budete dobrovoljci...Gospodo draga srce nas vuče da pomažemo ljudima u nevolji, da spašavamo, da volontiramo... ali zar se taj naš dobrovoljni duh mora iscrpiti da iznemoglosti? ismijati? izrugati? e pa netreba... Mi ćemo uvjek priskočiti u pomoć bez razmišljanja, bez dvoumljenja ćemo vam pomoći...
Čemu sad sve ovo pišemo? Pišemo da počmete razmišljat prije nego zapalite vatru... Jer kad ju zapalite i odete naiđe slučajni prolaznik, nazove 112, obavjesti o požaru, nastupamo upravo MI.....MI vatrogasci krečemo u akciju, skupimo se na domu odradimo intervenciju, odemo doma... Priči nije kraj... Dali je ikad itko pomislio di su ti vatrogasci prije dizanja uzbune? Što rade ti vatrogasci prije dizanja uzbune? Nije nitko... Zato ćemo vam mi sad to pojasnit....
Dobivamo poziv, dižem se od stola s nedeljnog ručka, izlazim iz firme stavljajuči posao na kocku, otimam se iz zagrljaja avoje djevojke, ostavljam svoju ženu i djecu, dižem se iz veselog društava sa vesele zabave, ostavljam zabrinutu majku doma, ostavljam familiju doma....... ODLAZIM NA INTERVENCIJU. Ja sam otišao bez razmišljanj, stavio sam svoj život na kocku, svoje zdravlje također, no to nije sve...Ostavio sam doma svoju majku, svog oca, svoju ženu... Dok sam jurcao po kuči tražeći nešto da obučem nabrzinu i da odjurim, u svoj toj zbrci sam pogledao majku, oca, ženu... Što sam vidio? vidio sam zabrinuta lica, vidio sam oči pune suza... no ipak sam otišao i ostavio ih doma, da bi ugasio taj požar koji je neko bez imalo grižnje savjeti podmetnuo, zapalio...
Htio sam vam skrenuti pažnju na to da nismo sami, da i mi imamo familije, posao i da ovaj posao obavljamo iz potrebe za pomaganjem drugima u nevolji...Hvala svakome koji je pročitao ovaj nas tekst i koji je bar na par sekundi razmislio i o nama dobrovoljnim vatrogascima.Još jednom vas sve ljepo molim da NE PALITE NJIVE, ŠUME, LIVADE...
HVALA!
Post je objavljen 24.03.2012. u 13:31 sati.