hegel je dobro definirao želju za priznanjem kao pokretača čovjeka, a onda je marks nešto zasro
misao dana, godine, stoljeća, misao za ljudstvo... hvala NF-u. :)
Bit će da je sve u tome.
Priznanje u familiji, priznanje u vezi, priznanje na poslu, priznanje u životu, priznanje posthumno... genetski modificirana i u dnk kodu zauvijek upisana potreba za priznanjem.
I odustajanje od priznanja isto traži svoju dozu priznanja. Veću od priznanja samoga. Zato jer je neprirodno, pa traži više napora, kao što sve kontra struje i prirode traži.
U međuvremenu, u životu presušenih priznanja, usmjerila sam jednokratnu energiju na otkrivanje oblikovanja tijesta za pizzu. Onako, da bude krhko i slatko kao u karijoli. Pa otkrila. Komplikovano je.
Mora se brašnu uskratit malo kvasca, ne smije ga bit previše, mora se pustit da buja i da se diže, pa ga onda ubit u pojam, zamotati u vrečice i stisnuti čvrsto, čvrsto, da se unutar iste nakupi energija koja nema kamo i da tijesto bubri ali da se nema kamo dić, i onda se tako moraju kuglice maltretirati i mučiti 24 sata u frižideru, a onda im tu istu muku priuštiti na sobnoj temperaturi par sati, i onda se mora i pećnica i lim za pizzu zagrijati istovremeno do usijanja, i razvaljati tijesto i nabacati sve ono gore i onda nekim čudom, a najbolje papirom za pečenje, prebaciti sve na lim (tepsiju) ugrijan (u) preko 200 stupnjeva i ne speći prste, ruke, samo pizzu, i onda tako gledati u špaher, jer tanko tijesto brzo porumeni, i onda sve to brzo vadit, dočinit, poslužit, pojest... i nagradit se mužjakovim pogledima začinjenim odobravanjem, hvalom i mrvičkom divljenja.
I onda tojeto, malkoc hrskavog tijesta za pod zub, i malkoc priznanja pride.
Kuš više?
Neću preći na kulinarski blog.
Samo malo ću još kontemplirati o tome kako je odmak od internetske zbrzanosti i površnosti dobar, i kako se još uvijek najbolji rezultati dobijaju s puno koncentracije, istraživanja i predanosti detaljima.
Nekad su žene ( a i muškarci ) radili goblene... nekad je dokolica bila normala, danas je teško to prihvatit.
Nema se više vremena, nema se...
Post je objavljen 23.03.2012. u 12:42 sati.