Marketing
Tren prije sna piše najljepše priče
Nema večeri bez pomisli na ono što me one dane činilo sretnom, na ono što me danas učinilo istom takvom.
Maštam ponekad. Zateknem se s osmijehom na licu, ali zbilja - on ne pripada tu. Ne do kraja, i ne po onoj mojoj teoriji pripadanja.
Mi si ne pripadamo, ne pripadam samoj sebi.
Ponekad sam se zaista osjećala kao da mogu mjenjati svijet; ako pomaknem prstom, sve će se poistovjetiti s mojim razmišljanjima, sve će biti po mom.
Nije to bila nekakva sebična izmišljotina, više filozofija koja bi pomogla meni samoj.
A tada.. sve se promjenilo. Ljudi oko mene su se promijenili, ja, cijeli svijet je dobio potpuno novu dimenziju.
I nastala je neka nova priča. Priča za neka bolja vremena, za jače ljude - lakosmislene i daleko hladne.
Ja sam te upamtila, onako kako se pamti prvi sastanak i prvo iščekivanje nekoga na rubu snova.
Ja sam treperila pred tobom i pričala bezazlene stvari, jer nisam znala drukčije iskazati svoju dragost.
Ja sam sanjala na tvojim grudima i osjećala pripadnost ondje za duga, duga vremena. I napisala sam te, pamtiš li? Znala sam da će mi se dogoditi netko kao ti i da će biti tu dugo.. Ipak, zaboravih napisati dio u kom ostaješ za sva vremena..
Post je objavljen 22.03.2012. u 22:10 sati.