Marketing
Određivanje količine srebra u rimskim carskim denarima mjerenjem specifične težine
Determination of Silver Content in Roman Imperial Denarius with Method of Measuring of Specific Weight
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Od vajkada postoji interes doznati kakav je metalurški sastav antiknih predmeta, posebno novaca. Klasične kemijske analize daju najtočnije rezultate, no one uništavaju predmet, i zato su nepodesne za ispitivanje rijetkih i vrijednih predmeta. Moderne metode (rtg spektrometrija, analiza aktivacije neutrona itd.) ne oštećuju predmet, no one nam daju samo sastav površine predmeta. Iskustvo je pokazalo, da se površina predmeta po sastavu razlikuje od dubljih dijelova, i to zbog procesa korozije.
Jedna od jednostavnih i po predmet “bezopasnih” metoda metalurške analtee je određivanje specifične težine metala. Specifična težina neke tvari je težina jedinog mililitra te tvari izražena u gramima. Svaki metal ima svoju karakterističnu specifičnu težinu. Specpfična težina legure (smjese metala) zavisi o količini pojedinih sastojaka legure. Ako je legura sastavljena samo od dva metala, moguće je na temelju specifične težine izračunati količinu pojedinih sastojaka. Treba napomenuti, da se tim postupikom dobivaju samo približne vrijednosti, jer u praksi nije moguće proizvesti idealnu leguru bez mikroskopskih mjehurića plina, koji utječu na rezultat mjerenja.
Rimski carski denari iskovani su od srebra s manje ili više primjesa drugih metala. Glavna primjesa je bakar, kojeg u denarima tokom vremena ima sve više, da bi sredinom III stoljeća činio čak 2/3 sastava legure. Ostali metali (kositar, olovo, cink i zlato) dolaze u tragovima, maksimalno do 1%. Stoga se mogu zanemariti, jer bitno ne mijenjaju rezultate mjerenja.
Precizne kemijske analize pokazuju velike varijacije u sastavu legure srebra kod istog vladara. Zato precizni rezultati, prikazani s nekoliko decimala, imaju samo akademsko značenje.
Preliminarnamjerenja specifične težine rimskih carskih denara pokazala su nekoliko neočekivanih fenomena. Postoje velike “razlike specifične težine dobro očuvanih primjeraka i korodiranih denara istog vladara. Što je korozija jače izražena, to je specifična težina manja. Kemijska analiza korodiranih primjeraka daje obrnute rezultate, naime, što je korozija veća, to je postotak (srebra u denaru veći. (Cope).
Drugi fenomen je činjenica, da je specifična težina denara manja od teoretski proračunane, s obzirom na postotak srebra. Tako, na primjer, denar Septimija Severa sadrži oko 50% srebra i teoretski bi trebao imati specifičnu težinu oko 9,70 dok mjerenja pokazuju, da ona iznosi samo oko 9,40.
Razloge tim fenomenima treba tražiti u ponašanju metala pri stvaranju legure, te u kasnijem procesu korozije. U rastopljenom srebru bakar se otapa samo oko 1%, zavisno o temperaturi. Prema tome, rastopljenu leguru čine sitne kapljice raznih metala, koje se ne miješaju, dakle neka vrsta emulzije. Ohlađena srebrna legura sadirži mikroskopski sitne otočiće i grančice bakra. Korozija nagriza samo bakar, stvarajući razne okside i druge spojeve, koji postupno prodiru u dubinu novca. Postupkom čišćenja denara (bilo amonijakom, bilo kiselinama) ti se oksidi otapaju, pa novac postaje porozan. Što je korozija veća, to je više bakra oksidirano i nakon čišćenja manje ga ima u novcu. Novac tada ima manju specifičnu težinu zbog sitnih prostora ispunjenih zrakom, a kemijskom analizom veći postotak srebra.
Autor je komparirao podatke iz literature s rezultatima mjerenja specifične težine i empirijski došao do slijedećih vrijednosti, a te pokazuju odnos specifične težine i postotak srebra. Ova tabela vrijedi samo za dobro očuvane denare.
Tabela 1.
Ukupno je izmjereno 375 denara 24 cara i 13 carica, od Augusta do Gordijana III. Augustovi denari iskovani su na samom početku nove ere, a Gordijanovi oko 243. godine. Kod svakog primjerka određena je težima, specifična težina, postotak srebra te ukupna količina srebra. Neki vladari kovali su lakše denare, ali od kkvalitetno srebra, dok su drugi kovali teže denare od manje kvalitetna srebra. Prava vrijednost denara može se odrediti samo na temelju ukupne količine srebra u novcu. Tabela 2. prikazuje taj materijal.
Tabela 2.
Denari Tiberija (a) i Gordijana III (b).
Iz tabele se vidi da je naj vrijedniji denar bio onaj cara Tiberija. Sadržavao je čak 3,77 grama srebra. To je istodobno i “najpoznatiji denar”. Po pisanju Biblije za 30 takvih “srebrnika“ Juda je izdao Isusa. Veći pad vrijednosti denara bilježimo kod Nerona. Vespazijan i njegovi nasljednici nastoje oporaviti denar i njegova vrijednost postupno raste, da bi za vladavine Nerve dostigla maksimum od 2,67 grama srebra po denaru. Trajan treba mnogo novaca za vođenje ratova, pa vrijednost denara ponovno pada. Hadrijanovi novci bili su teži, no bili su iskovani od manje kvalitetnoga srebra, pa im je realna vrijednost bila nešto manja od Trajanovih denara, oko 98% vrijednosti. Dok se za Antonina Pija vrijednost denara koliko-toliko drži razine prethodnika, njegovi nasljednici gube kontrolu nad novcem, što ima za posljedicu dosta jak pad vrijednosti denara. Marko Aurelije kao cezar (pod Antoninom Pijom) kovao je denare, koji su sadržavali 2,28 g srebra, a kada je postao augustom, njegovi denari sadrže samo 2,01 gram srebra, što znači pad vrijednosti za 11%. Još je gora situacija za njegova nasljednika Komoda, kada vrijednost denara pada za daljih 12%.
Nakon građanskog rata vlast preuzima Septimije Sever. Potreba za novcem je velika, pa kvaliteta novca jako opada. Denar sada sadržava samo 50% srebra, po primjerku sadrži 1,49 gram srebra. Od Severovih nasljednika jedino Sever Aleksandar pokušava stabilizirati vrijednost denara. Njegovi denari sadrže 1,34 grama srebra, dok su denari njegova prethodnika Elagabala sadržaivali samo 1,24 grama srebra.
Interesantno je, da su uzurpatori kovali znatno kvalitetniji novac od legalnih vladara, kao npr. Oto, Makrinus i kasnije Maksiminus Tračamin, koji je svrgnuo Severa Aleksandera.
Iako je denar postupno gubio vrijednost, ipak je bio vrlo stabilna valuta. Od Tiberija, kada je imao najveću vrijednost, pa do Gordijana III prošlo je 210 godina. U tom razdoblju vrijednost denara spala je na 26% prvobitne vrijednosti. U današnje doba tako stabilna valuta ne postoji!
Literatura
1. E. T. Hall i D. M. Metcalf, Methods of Chemical and Metallurgical Investigation of Ancient Coinage (MCMI), a Symposium held by the Royal Numismatic Society in London on 9-11 december 1970, London, 1972.
2. L. H. Cope The Metallurgical Analysis of Roman Imperial Silver and AES Coinage, u MCMI, pp 3-47.
3. N. Šipuš, Metode otkrivanja falsifikata rimskih carskih novaca, Obol 35, 1983, pp 10-13
1. Biblija, Evanđelje po Mateju, VII, 14.
Autor: dr. Nikola Šipuš
Izvor: Obol, br. 39, HND, Zagreb, 1987.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, antički novac, Rim, denar
Keywords: coins, ancient coins, Rome, denarius
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
Post je objavljen 22.03.2012. u 21:04 sati.