zbunjena...
eto, to sam...
nakon ruke na koljenu u trenutku dok ti govorim da bih...da tebe nemam, našla načina da odem iz ove zemlje...
znak...da ti je stalo, pažnje, da shvaćaš da...nisi netko prolazan ni malen...već itekako važan...
a onda taj put...i to da mi niti ne govoriš kada se vraćaš...i tek se rijetko javiš...
kao da se udaljavaš, opet?
da li opet ja umišljam i pretjerujem?
ili...
ne mogu zamisliti ne biti s tobom...
dane bez nekih zezanja, onako usput...
bez tvojih poljubaca...dodira, pogleda...
bez šetnji i lutanja...
ne mogu ni zamisliti...
niti bih znala više živjeti tako...
čak ni kad bi morala...
izgleda da svako toliko...trebam potvrdu...da se ne spremaš pobjeći...
Post je objavljen 22.03.2012. u 21:00 sati.