Popričala sam malo s frendicom o tome kako je naš doživljaj svijeta sličan, otprilike kao što bi međusobno slični bili opisi neba i zemlje. I kako mi je super taj njen hrabar pogled u budućnost, i kako si ga nikako ne mogu prizvati, nego ispred sebe vidim samo taj... zid.
Pa se ona zabrinula da nisam li možda depresivna, i to već neko duže vrijeme, kad sam se već tako uspješno zaglavila pred zidom.
Pa valjda jesam...
Pa smo se odlučile da se malo liječim od depresije, bez antidepresiva.
Pa sam si prvo vrijeme odlučila svakodnevno nježno pozivati sve svoje uspjehe i sve razloge radi kojih ne smijem mislit, da sam pred zidom, i da samo zato što si ne mogu naći posao, i što pitaj boga hoću li ikad, da to ne znači onda da manje vrijedim. I da manje znam. I da ono što znam da to ne vrijedi ništa. Jer da bi vrijedilo, imala bih posao.
Pa je sve to... nije problem znanje, nisu problem sposobnosti, problem je motivacije.
Pa sam odustala od hvaljenja same sebe samoj sebi.
I odlučila zaboravit na posao.
I ako ga nikad ne nađem, ko ga jebe. Sad ga ne mogu nać, sad ga onda, ko ga jebe.
I kad već imam vremena, i tolikog lijepog vremena, na bacanje i pretek i zgubidanstvo, prvenstveno svaki dan moram vježbat. Na svježem zraku. Trčat i vozat biciklo. Jedan dan trčat, drugi vozit, trčat, vozit, trčat, vozit. Enjoy your endorphins*!
I trčat i vozit brzo, brzo, dovoljno brzo da se oznojim i da me depresija nikad ne stigne.
I onda skuhat ručak. Počistit, oprat. Enjoy your usefulness!
Bit kućanica koja puno boravi na svježem zraku.
Jebeš sve ovo sve drugo.
* Endorphins ("endogenous morphine") are endogenous opioid peptides that function as neurotransmitters. They are produced by the pituitary gland and the hypothalamus in vertebrates during exercise, excitement, pain, consumption of spicy food, love and orgasm, and they resemble the opiates in their abilities to produce analgesia and a feeling of well-being.
Post je objavljen 22.03.2012. u 20:35 sati.