Kad vodim trening ili demonstriram ljudima neke vježbe u sklopu rehabilitacije, primjećujem da mnogi ne znaju pravilno disati, pa da malo i tu temu obradimo. Obično dajem nekoliko općih smjernica za disanje;
1) Udah na nos, izdah na usta, gdje bi izdah trebao biti duplo duži od udaha da izbacimo sav zrak, a i taj napor kod izdaha služi boljem otvaranju alveola (nije loše ubaciti i laganu usnu zapreku u tu svrhu, kao npr. izgovaranje slova S)
2) Udah ide kod otvaranja prsnog koša npr. širenje ruku ustranu i kod relaksacijskog dijela vježbe, a izdah kod zatvaranja prsnog koša ili kontrakcije odnosno napora u vježbi, no ovo oboje nekad zna biti istovremeno, pa treba vidjeti što vam više odgovara kod takve specifične vježbe
3) U trčanju pak, zbog natiska na slezenu, preporučujem disanje u neparnom ritmu npr. dva koraka udah, tri izdah ili 1:2
4) Za kraj, al ipak pod rednim brojem, ove gore navedene 3 smjernice su poželjne, no najbitnije je da dišete, nemojte nikako zadržavati dah niti u jednom trenutku, jer time si samo odmažete u treningu, a samim time i u rezultatu tog treninga
Post je objavljen 22.03.2012. u 16:55 sati.