Marketing
Skoro pa fobični post
Strah je zanimljiva pojava. Razumijem da je iracionalan, imam i ja neke svoje takve momente i ništa, ama baš ništa na ovom svijetu te ne može uvjeriti u suprotno, tj. da nema razloga bojati se. Moraš sam odlučiti.
Sinoć/jučer, nemam pojma kad, u nekom trenu tijekom dana sam vidjela crno osmonožno hodalo na stropu svoje sobe aka nekakvog pauka.
digresija
Ne volim pauke, stvarno najstvarnije ih ne volim, jer su nepredvidljivi, barem meni tako djeluju. Nikad ne znaš u kojem smjeru će krenut hodat, a i stvarno izgledaju zastrašujuće. Obično na odjeći znam koješta unijeti u svoju sobu, jer stvarno se povlačim i zavlačim svuda i ponekad tek doma skužim da sam donijela neko čudovište sa sobom. Ne mora nužno biti pauk, i kukci kojekakvi dolaze u obzir, iako su mi oni puuuno manje zastrašujući, jer su predvidljivi a i ima tako prepreslatkih primjeraka. Naravno, daleko od toga da nema i prekrasnih primjeraka paučjeg svijeta.
Ne volim pauke, stvarno najstvarnije ih ne volim, jer su nepredvidljivi, barem meni tako djeluju. Nikad ne znaš u kojem smjeru će krenut hodat, a i stvarno izgledaju zastrašujuće. Obično na odjeći znam koješta unijeti u svoju sobu, jer stvarno se povlačim i zavlačim svuda i ponekad tek doma skužim da sam donijela neko čudovište sa sobom. Ne mora nužno biti pauk, i kukci kojekakvi dolaze u obzir, iako su mi oni puuuno manje zastrašujući, jer su predvidljivi a i ima tako prepreslatkih primjeraka. Naravno, daleko od toga da nema i prekrasnih primjeraka paučjeg svijeta.
No, vratimo se na temu, nemam arahnofobiju, jednostavno nisam ljubitelj tog dijela životinjskog carstva. Obično, kada vidim te neželjene kućne ljubimce, bez puno uzrujavanja ih uklonim (dok sam imala malenog škorpiona nekad davno, onda sam njemu davala), a sada ih ili izbacim van (ako prežive proces ulova) ili ih dostojno ispratim na vječna lovišta.
Međutim, sinoć sam stala i gledala u to biće koje je vjerojatno i mene promatralo sa svih svojih osam očiju i shvatila sam da ono tu vjerojatno obitava već neko vrijeme i nije da me ugrožava na ikakav način. Ok, možda će odlučit u nekom trenu dijelit krevet samnom, ali nekako sumnjam, budući da su to plaha stvorenja, zašto bi se baš u moj krevet zavlačilo. Veliko spremanje sobe će uslijediti vjerojatno uskoro, a možda i selidba u drugu prostoriju u kući, tako da nije da ćemo ovu nastambu vječno dijeliti.
Zanimljivo mi je zapravo bilo kako obično kada osvijestimo prisutnost tako nekog bića koje nam izaziva nelagodu, odjednom ga panično moramo vaditi van iz svog obitavališta. A to biće je tko zna koliko već vremena mirno živjelo u suživotu s nama, samo što eto, nismo ga bili svjesni. I zato sam ja, po prvi puta reagirala sasvim suprotno od svojih uobičajenih postupaka. Odlučila sam koegzistirati sa paukom.
Naravno, nemojmo se zavaravati, bez obzira na svu moju toleranciju, sklonost racionalizaciji i ogromnoj ljubavi prema živom svijetu, nije baš da bih isto reagirala da je u pitanju bilo čudovište sa ove slike ovdje.
Ova prekrasni primjerak svoje vrste je fotkan u Dalmatinskoj zagori. Na omanjem području ih je bila hrpetina. Budući da moja malenkost mora svuda proći i sve vidjeti, odjednom sam se našla među hrpetinom velikih busenova sitova, a njih (paukova) je bilo stotine doslovce. Kao maleni raj. Definitivno je to vrsta roda Agriope, međutim nisam sigurna za vrstu, vrlo je vjerojatno da bi mogla biti Agriope bruennichi, no kako nisam paukostručnjak ne usudim se reći sa sto postotnom sigurnošću.
Eto, da vidite, pogotovo vi koji niste s Mediterana, svakakva čudovišta žive kod nas, vidjela sam ogromne primjerke nekih drugih vrsta. Taj Mediteran je uistinu nevjerojatan.
A vi, koliko se vi date prestrašit i ustrašit?
Post je objavljen 22.03.2012. u 13:39 sati.