Život je lijep ... a mogao bi biti i još ljepši kad bi ...
Vrbani II. Snimio: Vanja
"Život je lijep!", to bi bila prikladna rečenica za opis trenutaka provedenih na udobnoj klupi smještenoj na ugodnom mjestu, recimo u miru sunčane zavjetrine pored niske zgrade, sa pogledom na obližnju pješačku stazu na kojoj se smjenjuju prizori iz svakodnevnog gradskog života te umirujući park iza staze iz kojeg se čuje pjev ptica. U takvim trenucima sva naša osjetila obuzeta su ugodnim senzacijama - gledamo ljude koje prolaze i zelenilo s druge strane staze, osluškujemo fragmente razgovora prolaznika, pjev ptica, osjećamo toplinu sunca i ugodan dodir klupe, mirišemo mirise cvijeća iz parka koje donosi vjetar kao i mirise koji dopiru iz obližnjih stanova ...
Možemo li i u Zagrebu uživati u tim dragocjenim trenucima opuštanja i užitka?
Naravno da možemo: ugođaj sjedenja na klupama na Štrosu, Zrinjevcu, Petrićevoj ulici i još ponekom mjestu u centru grada je potpuno usporediv sa gore opisanim (šteta je samo što je takvih idilično smještenih klupa tako malo ... pogledajte na primjer OVDJE moj post posvećen peticiji za klupe u Gajevoj iz veljače ove godine).
Poneko dobro mjesto tog tipa moguće je pronaći i u novim naseljima ... iako njima dominiraju mastodonti novogradnje moguće je tu i tamo naći neko ugodno mjesto po mjeri čovjeka.
No, što je sa najnovijim naseljima?
U nekima od njih (POS-ovo naselje Oranice-Špansko i Vrbani III) su učinjeni napori da se stvore mjesta po mjeri šetača: uz dječja igrališta i pješačku aleju u POS-ovu naselju te uz centralni "park" u Vrbanima III. No u nekima od novijih naselja zaista je teško pronaći ikoje mjesto dostojno truda spuštanja guze na klupu (ukoliko takva uopće postoji).
Protekli tjedan čitao sam vrlo zanimljivu knjigu danskog arhitekta Jana Gehla (za više podataka vidi OVDJE) pod naslovom "Life between buildings" u kojoj autor vrlo detaljno i obrazloženo opisuje sve ono što čini život među zgradama: ljudske aktivnosti koje se provode unutar gradskih međa - kakve su to aktivnosti, čime su određene i, ono što autora najviše zanima, kako okolina, urbani pejzaž, utječe na sve te ljudske aktivnosti. Autorova izlaganja koja pokrivaju razvoj gradova tokom posljednjih tridesetak godina u cijelome svijetu se mogu sažeti u jednu rečenicu. funkcionalistička arhitektura i urbanizam koji su prevladavali 50-tih, 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća potpuno su neadekvatni za život ljudi u gradovima i direktno su sudgovorni (zajedno sa raznim društvenim trendovima u korištenju slobodnog vremana, od TV-a do računala) za sve veće otuđenje među ljudima. Niz vrlo detaljno razrađenih studija načinjenih diljem svijeta pokazuje kako se ljudi u klasičnim gradovima sa niskim nastambama, pješačkim ulicama i općenito gradnjom po humanim načelima više druže, provode bitno više vremena vani, osjećaju se bolje. Manje je i kriminala i vandalizma, a više kontakata sa susjedima.
Pogledajmo sad neke ne baš sjajne primjere iz zagrebačkih novijih kvartova, recimo Vrbana II (područje između Zagrebačke Avenije, Horvaćanske i Rudeške) ili pak novonastajućeg naselja između Selske i Stubičke ulice, na prostorima nekadašnje kasarne. Relativno visoke zgrade koje nadvisuju humanu perspektivu nagurane su jedna do druge uz tek pokoju prazninu. Okružene su sa svih strana parkirnim mjestima koja su prepunjena autima i ćine ne osobito lijep okvir nogostupima oko njih. Suvišno je i spominjati da je zelenila iznimno malo, odnosno ono je svedeno na (još) nesagrađene parcele između zgrada na kojima sada raste korov ili grmlje i nije učinjen niti najmanji napor da ih se učini bar malko ugodnijima za boravak (klupe? staze? hortikulturno uređenje? Nemojte me nasmijavati - to će možda doći tek za deset ili više godina!). Poneku klupu je moguće naći tek krajnjim naporima, a pozicije tih rijetkih klupica nisu niti najmanje ugodne za sjedenje, usmjerene su na prometnice ili pak parkirna mjesta ... njegovo veličanstvo automobil je uspješno zaposjeo gotovo sve prostore između zgrada, čak i pokoju zelenu enklavu unutar bloka zgrada. Svi se trude doći automobilom čim bliže svojim kućnim vratima i time, potpomognuti zamislima projektanata, uspješno izbjegavaju svaki mogući kontakt sa svojim susjedima-supatnicima kojima samo naselje uspješno onemogućava doživljavanje ugode i društvenog života koji je ovdje moguć tek u stanovima, kafićima i ponekom dječjem igralištu (ako ga ima - Vrbani II imaju jedno maleno, naselje uz Selsku niti jedno)
Na ovome mjestu želio bih najaviti dvije tribine Saše Šimprage, autora knjige „Zagreb, javni prostor”, koje će biti održane danas i sutra, a koje će se sasvim sigurno baviti i temama vrlo bliskima ovome postu:
U četvrtak, 22.03.2012. (danas!) s početkom u 20h će u prostorima Zelene akcije (Frankopanska 1, dvorište) biti održana tribina „Klupa u gradu” na kojoj će voditelj Saša Šimpraga ugostiti urbanu antropologinju Sonju Leboš, a tema razgovora je zagrebačka urbana oprema i opčenito javni prostori grada. Nemojte propustiti pročitati tekst Fedora Kritovca na ovu temu kojeg možete naći OVDJE!
U petak, 23.03.2012. (sutra!), s početkom u 20h će u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu na tribini „Književni petak” voditelj Tonči Valentić ugostiti Anu Kutlešu, Sonju Leboš i Sašu Šimpragu, a tema je vraćanje kvalitete gradskog života u Zagrebu i povećanje participacije građanstva u donošenju odluka vezanih uz život u gradu. Detaljniju najavu možete vidjeti OVDJE.
Pogledajte sada sami nekoliko nasumce izabranih sličica iz ta dva kvarta i recite mi vaše dojmove (osobito bih molio za javljanje vas koji živite u nekom od tih kvartova! Unaprijed hvala!)!
Nova zgrada pored Komarevske ulice: Kad bi se barem toliko mislilo na pješake koliko se misli na automobile – tri prostora za parkiranje oko zgrade, a niti jedna klupa na koju bi se slučajni pješak-namjernik “parkirao” u trenucima dokolice. Snimio: Vanja
Južno od ulice Vrbani: S jedne strane niz parkiranih automobile, a sa druge nezanimljiva pročelja ne nude išta zanimljivo prolaznicima koji bez zaustavljanja hitaju ka zanimljivijim ciljevima .. jedino zelenilo predstavljaju dvije umjetne biljke koje je postavio neki od lokala. Snimio: Vanja
Ulica Vrbani: Usprkos mnoštvu parkirnih mjesta oko zgrada I garažama automobili osvajaju i te malobrojne oaze zelenila i mjesta za okupljanje ... a prizemlje kompletno zauzeto garažama nimalo ne doprinosi atmosferi mjesta i druženju stanara. Snimio: Vanja
Pored ulice Vrbani: Jedna od nekoliko neizgrađenih površina koja svojom prazninom ne poziva baš na boravak (ako izuzmemo kućne ljubimce). Snimio: Vanja
Najljepša zelena površina u naselju Vrbani II ... no ipak: tek livada sa nešto razbacanih preostalih voćaka nakon rušenja nekadašnjih kućica, a sve to sa svih strana uokvireno nizom parkiranih automobila. Snimio: Vanja
Nove zgrade zapadno od Selske ceste: Romantika novogradnje? Ili možda lijepo mjesto za odrastanje? U blizini nema dječjih igrališta niti parkova, a jedine dvije koliko-toliko slobodne zelene površine su ostaci drvoreda bivše kasarne pored Selske ceste te ledina između Selske, Zagorske i Krapinske iza koje se, na udaljenosti od cca 600 metara od mjesta gdje je snimljena fotka, nalazi najbliže dječje igralište. Snimio: Vanja