Noćas plovi snena, tiha u nama.
kroz usnule snove pjeni i teče.
Kao krv što plovi našim venama,
prizivajući san baš svako veče.
Čvrsto godinama opet prkose,
u magli sjećanja sad gordo stoje
nametnut zaborav silom donose
stoljetni borovi godine broje.
Sve godine broje tiho šapuću,
ljuljajući svoje stoljetne grane.
O novom životu koji nameću,
samo cikom djece u srce stane
nada neizmjerna, navjesti sreću,
povratak ka domu, želju najveću.
Ana Petroivć (pjesma obrađena 22.01.2014)
Post je objavljen 21.03.2012. u 19:10 sati.