Već dugo čekala sam te
u parku kraj klupe stare,
vjetar je pirio,
njihao grane...
Nebo je izgubilo u trenutku vedru boju,
i donijelo oluju i zimu novu...
Ne sjećam se koliko je vremena prošlo,
godina a možda i više,
nove su zime bile gore,
a noći još tiše...
Stara klupa je odavno izgubila sjaj,
i naša krošnja je posjećena,
a ljubav izgubljena...
I ponekad nove ljubavi se tamo rađaju,
na naše mjesto,
svi se vraćaju...
I sve se čini,
tako prazno,
bezazleno i lažno...
I svakom novom pahuljom snijega,
srce me boli, u meni se nešto lomi,
jer tebe nema više,
ostaju mi samo uspomene i jesenske kiše...
( Lady Nikol malla )
Post je objavljen 20.03.2012. u 23:05 sati.