Brisanje prašine po n-ti put. Nedobra sam blogerica, je, znam, svjesna sam ja toga, ali eto, dani, minute, sekunde – prebrzo mi prolaze. Kao pijesak što kroz prste prolazi, tako meni vrijeme prolazi. Nije da ne stižem ništa, ma stižem sve i svašta, samo što eto, zato me nema ovdje.
Nikada nećete vjerovati gdje sam bila ovaj vikend – na kraju svijeta, doslovce. Estonija u 3 dana, od čega sam 2 dana provela u raznim prijevoznim sredstvima do gore.
Hladno, maglovito i tmurno. Trenutno su mi takvi dojmovi. Valjda će biti bolje, tj. manje magle kada odem opet, ali na malo duže od jednog cijelog dana.
I moram se pohvaliti, išla sam sama samcata. Bilo me strah, to mi je bilo prvo putovanje takvog tipa da sam morala sve sama i da sam si sve sama organizirala. Bome je bio izazov, jer je sve bilo na brzinu i doslovce mi je svaka minuta bila isplanirana. Nevjerojatno je kako sve stvarno može ići kao po špagici ako si dobro koordiniran.
Uglavnom, jako sam ponosna na samu sebe što sam uspjela na drugi kraj Europe oslanjajući se samo na sebe (znam da su mnogi mojih godina sami radili puno odvažnije stvari, ali eto ovo je nebitan korak za čovječanstvo, a velik za Semiramidu).
Imam nešto slika, možda stavim koju kada ih prebacim, ali samo sam mobitel nosila, nije mi se dalo nosit fotić iz tehničkih razloga, no u 5. mjesecu ću vući više tehnologije sa sobom, uključujući i fotić, a i bit će bolje vrijeme, nadajmo se, pa možda i slike budu bolje.
Eto, toliko od mene. Bit ću bolja blogerica, obećajem.
Post je objavljen 20.03.2012. u 01:48 sati.