Marketing
Auuu...
. 
. 
. 
. 
.
.
.
Auuuu...
Jutros sam se probudila sva zelena od muke. S rukom u međunožju. St. Patrick? Jok! Don Nedjeljko Ivanov? Jok. Masturbacija. Nakon što sam se oslobodila „Uprknuća“ Jerka Rošina te čvrstim korakom prošla splitskom Rivom neokrnjena ispod vješala, slalomom Marmontovom ulicom, svršila sam šetnju ispred „Gospe od Zdravlja“ i Mucalovim „Kerum teatrom“, tzv. HNK-om. U gradu slučaja, Splitu, tijekom šetnje nisam srela nikoga tko sebe zna nazvati intelektualcem. Avu Karabatić i Oca joj nisam srela. Uglavnom sve go peder. Više pedera nego golih. Gola istina. PRIDE, grad pun PTSP-a. I sličnih profesoru dr. Matku Marušiću koji od kontejnera ne vidi Hrvatsku kakvom je doživljava većina preživjelih.
Dok na jednoj strani se snimaju kadrovi TV sapunice, na drugoj fotić registrira penzićku kako u korpi za otpatke lovi povratnu ambalažu, posljednji kolut spasa prije potonuća.
Lipa je ova „Lijepa naša“. Plava & crvena. Zelena & bijela. Razumna & PTSP-ova.
Jutros su nepoznati kršćani na Žnjanu ispod križa Pape, pretukli direktora Opere HNK Čikeša. Udarac u glavu opernog pjevača je bio udarac u repertoar HNK. O jadni moj Othelo. Otelo se kontroli ovo malo, Velo misto.
Pa ti onda ne popij. Pivo, zeleno, crno, Urino žuto...
Ala, volem žuto...
Zlato...Otkup zlata...
Auuuu...
Vrijeme, vreme, vrime je zlatno. Zlato moje, reče mi moj Tukac & ode na pivo.
. 
Opstanak na drugi način...
Post je objavljen 17.03.2012. u 12:52 sati.