Dubina šume Athel Loren...U mlađim danima moja družina kithband warriora išla je čitavom šumom, svaki kutak smo istraživali i pokušavali postati najvrsniji poznavatelji šume. Međutim šuma nije uvijek bila naklonjena vilenjacima kao što je to danas. Mnogo puta smo se vrtili u krugovima i završavali na drugim krajevima šume bez da smo uopce primjetili...Doista je čudesna ta šuma...Prošlo je mnogo desetljeća prioje nego nam je šuma počela vjerovati i počela nam otvarati nove i tajne puteve. Tako smo jednom zgodom nakon lutanja šumom danima naišli na proplanak. Mora ad smo tisuću puta prošli tim dijelom šume, ali sve do onda taj proplanak nije postojao. Bila je to prekrasna livada sa jezercem i malim izvorom iz kamena. Kad smo se pripližili uvidjeli smo da nas je šuma povala ovamo sa razlogom. Usred tog proplanka bila je jedna drijada koja je poludjela iz nekog razloga, kao da je otrovana kaosom. Napala nas je čim nas je ugledala. Na naše čudenje naše strijele je nisu mogle ni okrznuti niti se zabiti u nju. Bili smo prisiljeni se povuci i pregrupirati. Tada dok smo raspravljali o strategiji mi se po prvi puta u životu dogodilo nešto čudesno. Sama šuma Athel Loren mi se obratila. Objasnila mi je da je to prastara drijada veoma mocna i da ju je chaos soccerer van šume začarao i sada širi kaos kroz šumu. Odmah smo krenuli van šume, a šuma kao da nam stvarala put prema njemu. Nakon par dana puta naišli smo na njega i imali smo kakav prizor za vidjeti. 50 undeadova je stajalo oko svog gospodara dok je on provodio nekakve čuden eksperimente na truplima. Prokleo sam sreću jer imali smo samo jednu bočicu svete vode, jedva dovoljno za trojicu i njihove tobolce. Tada sam se zakleo da jednog dana moram naci neko oruzje koje je posveceno protiv undeadova kako bih zaustavio tu pošast kaosa. Prišuljali smo se i trojica su se koncentrirala na socerera dok smo mi ostali pazili da se undead squadron ne bi previse približio. Sreća ili bog je bio s nama jer smo uspjeli par strijela zabiti u soccerrera prije nego li je uopce primjetio da smo tu. Ostatak je bio lagan...Vratili smo se u šumu i otkrili da je drijada izlijecena, a šuma zauvijek u našem dugu. Od tog dana više se nijedan put nisam izgubio, šuma mi ništa više nije skrivala i po prvi puta sam shvatio kako zapravo izgleda šuma Athel Lorena...
Post je objavljen 17.03.2012. u 12:52 sati.