Irci nisu agresivan narod kao što nismo ni mi, ali u prilog tome ne govori činjenica da su, u pravom smislu riječi, oteli, sada svog glavnog sveca, Svetog Patrika. I u cijeloj povjesnoj priči je pomalo ironično da je Patrik bio Britanac.
Čudni su putevi ljudski.
Patrik se rodio krajem 4. stoljeća u dobro stojećoj obitelji, živio lagodno negdje na zapadu susjednog otoka dok ga divlji Irci nisu oteli i prodali u roblje u Irskoj.
6 godina je bio pastir prije nego što je uspio pobjeći. Vratio se doma, otišao učiti za svećenika i potom se odlučio vratiti u Irsku.
Čudnovata je ta Irska.
Ima nešto, mnogima jako privlačno, a ja ni nakon skoro 6 godina, ne mogu riječima objasniti što je to. Ali ima ono nešto.
Naravno da se svi neće složiti s mojom tvrdnjom, rekla bih, ponajviše zbog vremena i visokih cijena, ali sad pričam o nama koji volimo živjeti ovdje.
Npr. znam Francuze koji traže irsko državljanstvo sada kad se pritom više ne trebaju odreći francuskoga. Francuzima ono ne treba da bi si osigurali radnu dozvolu u EU. Francuzi kao pravi Francuzi vole Francusku. Irsko državljanstvo košta 1000 Eura tako da nije igra, ali vole Irsku, misle tu ostati dugo i žele državljanstvo.
Ja, gipsy u duši, sam prvi put u životu osjetila nostalgiju za nekim gradom lani dok sam bila u prelijepom Montpellieru 3 mjeseca. Osjetila sam nostalgiju za Dublinom. Na stranu što su to neki moji prijatelji i predviđali jer kažu da sam više u Hrvatskoj nego ovdje .
Kažem vam, čudnovata je ta Irska.
Ta neka neobjašnjiva privlačnost Irske je djelovala i na Patrika. Nakon neugodnog iskustva, svejedno se odlučio vratiti i zauvijek u njoj ostati. Nije imao osvetničkih ambicija, a sve što se događalo nakon povratka, ušlo je u legendu.
Putovao je Irskom i pokrstio Irce. Mnogi mu nisu na tome zahvalni zbog snage koju je Crkva ovdje imala stoljećima, ali to nema veze s njim i snaga Crkve u Irskoj je neka druga priča. Otjerao je zmije s otoka i ja mu, svaki put kad idem planinariti, zahvalim na tome . Ne zato što vjerujem da ih je zaista otjerao, nego zato što mi je zabavno reći na taj način kako je prelijepo planinariti u zemlji u kojoj nema opasnih životinja. Legenda sa zmijama, u stvari znači da je doveo kršćanstvo. Naime, kažu da je zmija bila poganski znak.
Sagradio je crkvu u Armaghu, gradu dvije katedrale Svetog Patrika; one koja pripada Katoličkoj crkvi i one koja pripada Irskoj crkvi. Možda se te dvije crkve ne slažu u odnosu prema Papi, ali obje štuju Svetog Patrika.
Postoji puno legenda o njemu iako je ostalo vrlo malo spisa za koje se smatra da ih je sam napisao.
Da živi u naše vrijeme, Patrik bi sigurno imao šanse probiti se u marketinškoj industriji ili politici. Očito je znao s ljudima. Je li zaista objasnio Sveto trojstvo preko djeteline, nećemo nikada saznati, ali sutra će djeteline biti posvuda; u kosi, nacrtane na obrazima, na majicama... Sve u čast Svetom Patriku. Neka još k tome Irska pobijedi Englesku u ragbiju i slavlje će biti potpuno .