Marketing
Lanževica 2003 m nv
10. - 11.03.2012
HPD Planik, pod vodstvom Salih Nina, pripremili su i ove godine zanimljiv pohod slovenskim planinama po zimskim uvjetima.
Dereze i cepine u ruksak i spremni za put 
Dolaskom na Savicu staza nas vodi po sepertinama građenim za vrijeme Prvog svjetskog rata, kojih ima 48 do doma na Komni. Snijega tek u tragovima do nešto ispod kuće. A onda očekivani snijeg kojeg na nekim mjestima u nanosu ima i do 40 cm. 
Dom na Komni, na visini od 1520 m nv, nalazi se sjeverozapadno od Vogla s prekrasnim pogledom na Bohinjsko jezero.
Dva i pol sata hoda pa nakon kraćeg odmora 
nastavljamo put Lanževice. Šteta bi bilo ne iskoristiti prekrasan sunčan dan i ne otići do tamo.
Staza nas vodi pokraj Bogatinskog doma koja se nalazi svega 5 min od Komne na 1513 m nv .
Ovaj planinarski dom sagrađen je u jednoj od građevina velikog vojnog logora kojeg je ovdje podigla austrougarska vojska za Prvoga svjetskog rata. Logor je služio kao pozadinska baza i ratna bolnica. U petnaestak baraka bilo je nekoliko tisuća vojnika, zdravih i bolesnih.
Snijega je bilo sve više na stazi pa se hodanje usporilo. Na Bogatinskom sedlu 1800 m nv, s kojeg se pogled širi prema lancu Krnske skupine, koja je ime dobila po najvišem vrhu Krn (2244 m).
Po Komni se svako toliko nailazi na ostatke građevina iz Prvoga svjetskog rata ili razdoblja talijanske vlasti po Rapalskom sporazumu. Bunker koji se nalazi na Bogatinskom sedlu a izgradila je talijanske vojska između dva svjetska rata za kontrolu granice koja je prolazila ovim sedlom. Međutim sve je bilo zatrpano snijegom tako da se većina th građevina nije niti vidjela.
Kratko se zadržavamo i nastavljamo put Lanževice. Vjetar se pojačavao ali to nas nije omelo da nastavimo dalje. Prema otiscima u snijegu, osim nas tuda je u skorije vrijeme prošao tek po koji skijaš , pa nam je smjernica bila samo orijentacija u smijeru vrha. 
Nakon 2 i pol sata hoda od doma na Komni, stižemo na Lanževicu 2003 m nv. Pogled na sve okolne vrhove, prekrasan. Triglav kao da prkosi svim ostalim vrhovima Julijskih Alpa, ponosno blista na suncu.
Vjetar se pojačavao a i sunce je već polako zalazilo pa smo se požurili natrag. 
Do doma smo se brzo spustili ali usprkos tome, sporiji su stizali uz pomoć lampe. Noć se brzo spustila. Umor nas je svladao od cjelodnevnog hodanja i puta. Sobe lijepo uređene i sa po četiri kreveta u svakoj, obećavaju dobar odmor. 
Sutradan je veći dio grupe otišao na Bogatin i Mahavšček, a nas nekoliko ostalo je u domu. Plan nam je bio otići preko Crnog jezera i Čez Komarče do slapa Savice.
Nakon doručka, kave i dogovora, krenuli smo nas pet žena i jedan kolega. 
Na samom početku ispod doma, stavili smo dereze, jer neki još uvijek nisu imali iskustva s derezama, a i teren je bio dosta sklizak, pa je to bila i prilika da isprobaju hodanje u derezama. Veselo smo komentirali montiranje dereza i smijeh je bio nešto što nas je pratilo cijelim putem. 
Nakon sat i pol hoda po snijegu, stižemo na Crno jezero kojeg isprva nismo ni zapazili jer je prekriveno debelim slojem snijega i leda. Kratko fotkanje kraj jezera i nastavak prema Komarči.
Prije silaska po Komarči, uživamo u pogledu i naravno, ne propuštamo fotkanje jer jezero ispod nas i Vogel s druge strane, savršeno lijep prizor. Sjedamo kraj prve sajle na vrhu i uživamo u sendvičima koje smo začinili smijehom i pogledom na predivni okoliš i dom na Komni odakle smo krenuli. Savršeno. 
Silazak po Komarči je prošao odlično, uz još po koju fotku na sajlama kojih ima tek tu i tamo. Strmi silazak po Komarči je izgledao strašnije gledajući ga sa strane nego kada smo po njemu silazili. Zamišljam kako je popeti se po Komarči u nekom toplijem razdoblju godine jer nam je i sada već bilo jako vruće s obzirom da se sunce nalazi točno ispred nas a stijene se brzo zagriju. 
Nakon što smo se presvukli u autobusu, nastavili smo pješačiti do parkirališta za Vogel gdje smo se ukrcali na lokalni autobus do Ribčev Laza, naselja na obali jezera.Tu se nalazi spomenik 'Štirje srčni možje' ili četvorica hrabrih koji su 1778 prvi popeli Triglav, tako što su do samog vrha došli puzajući... Bravo dečki... Teško je i zamisliti kako im je bilo u to vrijeme bez kvalitetne opreme stići do vrha. Mnogi i dan danas, sa svom opremo imaju teškoća uspeti se na Triglav.
Šetnja, kava i slikanje na obali jezera dok smo čekali ostatak ekipe da se spusti s Komne.
Tog sam dana shvatila jednu jako bitnu stvar a to je ; da ljepotu staze po kojoj prolazimo ne čini samo priroda već i ljudi u čijem društvu po njoj hodamo.
Razgovor i druženje toga dana promijenili su moj pogled na život i ljude.
Hvala svima koji su taj dan uljepšali svojim prisustvom na stazi.
href="http://planine.blog.hr/slike/originals/429433_3390856005878_1103966623_33525385_646970638_n.jpg" target="_blank">
Post je objavljen 15.03.2012. u 14:55 sati.