Danas se na svakom koraku može susresti zaštitare; u bankama, trgovačkim centrima i sličnim lokacijama. Zaštitari su postali dio standardnog inventara u službi "povećanja sigurnosti", i "prevencije zločina".
No sa zaštitarima se redovito događaju problemi. S njima već poslovično najviše problema imaju - fotografi. Često ne zato što su nešto skrivili, već čisto iz razloga - što u rukama imaju fotoaparate i/ili nešto snimaju.
Od narušavatelja javnog reda i mira, ili čak počinitelja težih zločina (vandala, pljačkaša i sličnih), fotografi se općenito razlikuju po tome da čine nešto što ni po kojem zakonu samo po sebi nije ilegalno (osim u nekim točno određenim specifičnim slučajevima). No čini se da su zaštitari čak uvjereni i u to da već sama činjenica što su postavljeni da čuvaju neki objekt ili prostor znači da je fotografiranje tamo zabranjeno. Iako zapravo nije.
No kao isprike kojima se od strane zaštitara pokušava nametnuti zabrana, često se koriste uobičajene fraze tipa "da je to odluka nadređenih", "da za bilo kakvo snimanje treba dozvola", pa čak do toga da je "snimanje zabranjeno jer je prostor pod video nadzorom" (što je pak ortodoksna glupost!). Ima čak i slučajeva tzv. "izmišljanja u hodu" gdje se, u svrhu pokušaja zabrane fotografiranja, izmišljaju nevjerojatno glupi i apsurdni "sigurnosni razlozi" zbog kojih snimanje nije dozvoljeno.
Iako se u principu većina zaštitara, kada ih se pozove na odgovornost, pravda time da oni "samo rade ono što su im nadređeni rekli" (što je ponekad i istina), to ih ni u kojem slučaju ne opravdava u situacijama kada, bilo samoinicijativno ili "po nečijem naređenju", ispoljavaju pozamašnu razinu gluposti i primitivizma - od raznih "bisera", preko verbalnog do fizičkog maltretiranja.
Štoviše, čini se kao da mnogi ljudi koji završe obuku za zaštitare i dobiju zaštitarsku uniformu, umisle da su najednom postali "bog i batina" kojima nitko ništa ne može. Štoviše većina takvih su uvjereni da se ljudi plaše njihove uniforme, da im je sve dopušteno (uključujući i agresivno nasilničko ponašnje), te se ponašaju na način kao da ili ne znaju svoje ovlasti, ili se samo prave da ih ne znaju kako bi ih namjerno kršili i tlačili ljude oko sebe.
Isto tako, zaštitari su često uvjereni da su svi ljudi oko njih nezanlice koje nemaju pojma o svojim zakonskim pravima i njihovim stvarnim ovlastima. No zapravo moglo bi se itekako pričati o njihovom nedostaku elementarnog bon-tona, kao i neupućenosti u barem neke osnovne aktualne zakone potrebne za obavljanje službe.
Agresivni i nasilni zaštitari očito redovito zaboravljaju da je upotreba sile van okvira nužne nužne obrane - kazneno dijelo! Isto kao i prijetnja! Njihovu razinu neznanja zorno ilustiraju i slučajevi kada pokušavaju ljudima douzeti aparate ili ih natjerati da brišu slike ili pak unište film, za što nemaju apsolutino nikakvu ovlast.
Evo samo nekih situacija koje vrlo zorno pokazuju razinu zaštitarske gluposti i primitivizma:
** U jednom trgovačkom centru je jedan čovjek, opremljen aparatom na film, imao susret sa zaštitarom koji je od njega tražio da briše slike. (link)
** Na Bundeku je jedan zaštitar zabranio trudnici sa malim djetetom da fotografira, samo iz razloga što je dotična imala SLR fotoaparat, "zbog opasnosti od pedofila". Istovremeno svi ostali roditelji u blizini potpuno neometano snimali mobitelima i kompaktnim aparatima. (link)
** Čuvar Kulmerovih dvora (Todorićeve rezidencije) jednoj fotografkinji je prijetio nasiljem i osvetom, jer je ova, sa javne površine, snimala zalaz sunca i ulazna vrata od kovanog željeza. (link, link)
** Za vrijeme posjeta nekakvog "iscjelitelja", zaštitari su napali jednog fotoreportera, kasnije pravdajući to "kaznom" za kritičke napise o dotičnom u jednim novinama (link)
** Na otvaranju zagrebačke Arene šestorica zaštitara(!!) su pretukli jednog fotoreportera! (link), a slično se dogodilo i na jednom humanitarnom(!) koncertu (link)
Štoviše, malo revnijim istraživanjem internetskih i medijskih napisa na ovu temu, može se zaključiti i to da većina zaštitara, kada se nađu u situacijama u kojma doista moraju djelovati - zakažu. Bilo da se radi o nasilništvu, vandalizmu ili sličnom, ili pak sprečavanju pljačke (gdje se, pokazalo se, češće dogodi da budu razoružani ili upucani), zaštitari se općenito ili uopće ne trude adekvatno djelovati, ili to izbjegavaju kada procijene da bi stvarno oni sami mogli nastradati. No po pitanju bezopasnih slučajeva (fotografa) uglavnom vole pretjerivati, tako da nerjetko i sami ulažu porilično truda u to da izazovu sukob, sa jedinim ciljem kako bi nekoga "za kaznu" namlatili. A što je je samo i potvrda toga da iza svake prepotencije stoji neka impotencija.
Na kraju, naravno da treba reći i to da nisu baš svi zaštitari u ovoj kategoriji. Postoje i iznimke. No iznimke su iznimke upravo zato što su rijetke. I samo potvrđuju pravilo.
Post je objavljen 21.03.2012. u 16:40 sati.