Marketing
Rock & roll u Slavonskom Brodu
Počelo je !
Nakon priprema koje su bile zanimljive , što zbog novih/starih sparing trening partnera , pa do snježnog cupkanja i blijedolikih pogleda mojih sugrađana , preko nekoliko sporih treninga dužine , došla i test utrka kao šlag na tortu. Maratonjare su malo promijenile izgled , neki su otišli , neki su došli , neki će otići pa će neki možda i doći no to je život i svako izabire sebi šta mu se čini bolje.
Svatko ima svoje razloge,ciljeve, kako i zašto.
Ono što mogu reći nakon svih ovih zimskih zajedničkih treninga, utrke u Sl.Brodu pa i današnjeg klupskog treninga je da ova sadašnja ekipa koja se okuplja oko već legendarnog naziva Maratonjare je nešto što me tjera da ne odustajem i njegujem ovaj tip druženja i zezancije,zahebancije kakva se rijetko može naći , govoreći iz iskustva kroz barem 20-tak klubova iz nekoliko sportova u kojima sudjelujem od svojih pučko školskih dana.
EKIPA , BRAVO !
A kakva je to tek utrka bila !
Polazak rano ujutro sa dva vozila i dva super DRIVERA , Paza i mene , utrpavanje , podjela sponzorskog kolača(Šmit-Saša-Stjepan) i ajjjjjjjjmooooooo ! Usput kupimo Marijana i našeg službenog fotografa Gileta , koji je u najvažnijem trenutku zaspao 
, uspio je uslikat jedino Markov dolazak u cilj nakon 2,5 sata 
.
Dolazak u Brod i već poznata birtija jer sam već 3. put tamo i istrpavanje PONOVO u istu „šolju“ bar 10.put prije starta. Vjerovatno sam i konobarima već dobro poznat (mogli bi se uskoro i međusobno pozivat na rođendane 
) , pikanje brojeva , zadnja kava , kad Čimba dolazi i objavljuje da odlazi u novi klub skupa sa sinom (zbog ponude koja se ne odbija ) , pokoja suza tužnih
sad već bivših klupskih frendova + Čimba me podraga po glavi dok ja stišćem knedlu u grlu , suza samo što nije poteknula i krenula je već utrka 
.
Kako ćemo , šta ćemo ?
AJMO,AJMO,STISNI,STISNI !
Krećem na 4:35 – 4:40 /km pa dok potraje a tako su i planirali i Tom,Paz a i Pez nam se priključio. Idemo super kad na 5.km mi se odvezuje pertla i moram stati , zavezati i ponovo uhvatiti ekipu i u tom trenu trčim , malo je reći poput etiopljanina 
. Uspjevam ih sustići al sam zadihan već na 6.km. U tom trenu me i Tom pita „koliko idemo“ al jbga nisam bio baš za razgovor jer me taj žn(j)iranac stvarno izbacio na sekundu iz filma.
Stižemo jednu mladu curicu koja trči štafetu , bodrimo je , zezamo se i već je pola staze. Tempo je super , nisam još GOTOV.Okrećemo se prema nazad , u tom trenutku smo samo Davor i ja na okupu , Pez je 20m ispred , Tom 20 m iza.Stižemo još jednu djevojku iz štafete bodrimo , sustižemo , kad Davor me lovi za ruku i veli „Nije mi dobro , srušit ću se !“. Nemam pojma šta , velim mu da stane popije vode , umije se , no ništa , pičimo dalje , kad , veli „nije mi dobro !“. Već sam zabrinut za njega , negdje 15.km , stižemo i Peza , kad Davor stisne gas i ode 
. Gledam , nemrem vjerovat. Stajem , popijem vode da dođem sebi i ulazim u zadnja 4.km dovoljno svjež za rezultat koji me zadovoljava.Davor trči ko lud ,ostavlja mene i Peza , leti stazom a malo prije se rušao. Smijem se ko budala , što zbog muke , što zbog situacije i malo PEZ mene , malo ja njega povlačim u dobrom tempu do cilja. U jednom trenutku nam se pridružio i Tom koji je odlično otrčao svoj prvi polumaraton ušavši u cilj 15-tak sekundi prije nas.
Rezultat za mene odličan u TOP 3 , SUPER zadovoljan. Tempo ujednačen kroz cijelu utrku , jedno stajanje radi odvezivanja tenisice i jedno kratko stajanje na okrepi i na kraju prosječan tempo od 4:39/km. Čekamo na cilju ostale natjecatelje ove naše lude ekipe , kada odlazimo na tuširanje u dvoranu.
Dolazak na ulaz i kad nam zaštitarke kažu da nema tuširanja jer je nekakvo prvenstvo u rock and rollu , kao nema mjesta. Nekako ipak usjevamo ući i imamo cijelu svlačionu samo za Maratonjare 
. Tuširamo se ko ludi , zezancija , nemremo vidjet jedan drugoga od pare. Vrhunski užitak ! Kad ono , zasvira alarm. Dolaze vatrogasci,zaštitari,svi živi i viču „gasi cigaru ! ko to puši ! „. Naš izraz na licima je blago rečeno veliki ? , no pokušavamo kroz zajebanciju smirit situaciju , jer stvarno nitko ne puši. Kaže Gile koji je bio u dvorani da je bio potpuni kaos , kao požar , prekid natjecanja u rock and rollu, a u biti alarm se 5 puta palio radi pare nastale uslijed tuširanja NAJDEBLJEG MARATON KLUBA U POVIJESTI MARATONA.Heheehheeh.
Slijedio je grah sa kobajom,pivica,sok,prepričavanje dojmova svakoga od nas sa utrke i lagan, sretan i zadovoljan povratak kućama.
Bilo je ovo još jedan FENOMENALAN dan uz najluđu ekipu by Maratonjare !
Post je objavljen 13.03.2012. u 21:28 sati.