"....kamo god pođeš, nađi sreću.
Neka i zemlja i nebo budu skloni tvojim koracima i snovima. Osloni se na sreću u svakom trenutku, ali ne zaboravi da je i sreći potreban oslonac. Izmaknes li svoje rame, izmakneš li svoje srce - na koga ce se ona osloniti?
Sreća se spremnije udomljuje u životu srčanih. Spremnije raste pod njihovim dodirom. Sreća nije samilost zivota. Ona je njegov blagoslov.
Zato se nemoj nikada zadovoljiti srećom koja ništa ne trazi od tebe, koja te na ništa ne potiče. Sreća koja je pohađa dubine tvog bića, hlapi prije no što utaži žeđ tvoga srca.
Imaj smjelosti živjeti sretno.Nemoj dopustiti da ti močvare sitnih pa i krupnih nevolja, odvrate pozornost s beskrajnih mora sreće.
Previdiš li sreću, sve ce ublijediti u tvojim očima. I bit ćeš manje. Bit ćeš manji.
Vjeruj, zbog srece si pozvan na ovaj svijet.
Sreća je tvoja božanska baština, tvoja ljudska odgovornost.Ne iskusiš li sreću, ne dopustiš li joj da te prožme, ništa nećeš razumjeti.Hod tvoj ce te satrti, a tako lako bi te mogao uzdići. Tako lako bi mogao biti sreća onih s kojima živiš. tTko lako bi s njima mogao naći sreću.
Jer sreća je, neizreciva sreća, što ti je darovano biti čovjek. Sreća je što možeš biti čovječan i što ljubavlju možes dotaknuti srce čovjekovo i srce Božje. Što se s ljubavlju pridodati ovome svijetu.
Sreća je put koji je Bog na ovoj zemlji, na ovom nebu, ugazio za čovjeka. Za tebe.
Bol njegova ne umanjuje istinu njegovu. I, zato, pođi s povjerenjem, ma što bilo.
I neka te sreća prati.
Doprati sreću u srca onih koje ljubiš....."
Stjepan Lice
Post je objavljen 13.03.2012. u 18:08 sati.