Marketing
Čudesna stvar #106 - "Ne može se"
"Ne može se"
Pisala sam jučer o rijekama i o tome kako me tata po kratkom postupku uvjerio da se ne može hodati s kraja na kraj rijeke.
A razgovor je - što me on voli podsjećati svakom prilikom - tekao otprilike ovako.
- Ja bih htjela hodati skroz do kraja rijeke.
- Ne postoji kraj rijeke. Ova se rijeka ulijeva u drugu rijeku.
- Dobro, onda do kraja druge rijeke.
- Ali ta druga rijeka se ulijeva u Crno more.
- Onda do Crnog mora.
- To je nemoguće - kaže tata i smije se.
- Zašto?
- Jer je to jako dugačak put.
- Onda nije nemoguće, samo dugo traje.
- Ma skoro da je nemoguće.
- Vidjet ćeš, kad ja jednom prohodam do Crnog mora i skroz okolo i vratim se s druge strane, vidjet ćeš!
Mislim da me ništa ne motivira tako kao, "ne može se", posebno kad razlog za to nije ništa drugo do li lijenost ili nedostatak volje.
Prije par godina, malo nakon izlaska iz bolnice, prvi sam put nakon puno, puno godina s prijateljem krenula na Sljeme. Došla sam do pola i zadihano odustala. Na povratku sam pričala s mužem o tome kako je teško popeti se pješke na Sljeme, a sigurno je još teže popeti se biciklom.
- Zaboravi - rekao mi je kroz smijeh.
- Zašto?
- Prestara si. Izvan forme. Bolesna. Ne možeš to više.
Okladili smo se tad. Imala sam puno kilograma previše, zapuhala bih se penjući se do stana (živim u maloj dvokatnici), nisam se mogla pješke popeti na Sljeme. Kladili smo se da ću uspjeti - u Canonov profi digitalac koji mi je obećao kupiti ako uspijem.
Trenutačno skupljam novac za novi objektiv. A usput, sve češće razmišljam o onome putovanju do kraja rijeke.
Post je objavljen 14.03.2012. u 07:31 sati.