Marketing
Kamen...
Kamen... 
.
.
.
. 
.U ST-U 
.
Jutros sam se probudila rasterećena. Rahat. Pao mi je kamen sa srca. Na žalost, nisam na vrijeme izmakla stopalo. Hodam otežano s velikim bolom. Boli me pomisao da ni kamen nije više kao što je bio. Brocki, brački kamen iz Pučišća. Ne mogu sebi doći kada čujem kako tamošnji kamenolom "Jadrankamen" ide u stečaj. Ode kamen u povijest, od USA, Venecije do Beograda, Beča... Ne mogu vjerovati da taj kamen nema tržište, da nije konkurentan. Naviru mi uspomene na šezdesete, na dane kada se slavio Prvi maj, a svibnja još nije bilo. Ili ga je bilo u dijaspori. Ćirom smo se dvanaest sati tramakavali iz Sarajeva do Kardeljeva, kasnije Ploča, busom, sat do Ruskamena,na koncu trabakulom po nemirnom moru do odmarališta kragujevačke „Crvene zastave“. U restoranu iza dva kipića lava,dočekivali smo jutro u pidžamama s četkicom za zube u džepu i pet centimetara razbijenog stakla na podu.
Na zemljanom terenu u centru mista, odigrali smo na male branke balun i odbojku s lokalcima. Večeri je svirkom na otvorenom uljepšavao VIS "Čičak". Dijaspora, zaostala od Uskrsa pokazala je svoje pravo lice udarom na nas, raju iz Bosne. Tučom... Radničko lice Pučišća u našim sjećanjima zasjenilo je ono drugo lice, lice dijaspore, lice s velikim U na čelu. U na čelu nema neplaćenih računa. Kad tad dolazi naplata...S kamatama...
Vrijeme, vreme, vrime je kada nikoga ne žalim...
Svatko je odgovoran za svoje postupke.
Post je objavljen 13.03.2012. u 12:39 sati.