i opet taj prokleti dvorac u koji neću da uđem. Umorna sam od traženja ,od igre ,od bježanja .
Kao ključ koji traži bravu za otvoriti nešto novo.
Stojim treću noć već pred dvorcem i gledam na ulazna vrata , tamo me netko čeka ali ne znam tko .
Treći noć sanjam jedan te isti san , stojim na stazi i mjesečeva svjetlost to obasijava, taj cijeli put ali ne i ulazna vrata crnog ogromnog dvorca, ne vidim tko je na vratima .
Da zanima me tko je ali se ne mogu pomaknuti jer nema svjetlosti , kao zaleđena stojim i gledam .
Druga strana isto stoji .
Tko si ? Odgovori mi!
Kako se zoveš?
ali nema odgovora , zašto mi ne želi odgovoriti? Zašto se ne mogu pomaknuti ?
oko mene po putu s obje strane vidi se šuma drveća , nema nikoga , nema auta, nema psa, nema nikoga samo ja i taj netko na vratima.Zašto nema svjetla u dvorcu ? Možda zato što je noć , možda nema nikoga!
Pogledam mjesec i dalje je pun, nasmijem se jer znam odanost ili vjernost? Pitanje koje sam svima postavljala i uvijek sam dobivala krivi odgovor.
Samo onaj tko postavi pitanje zna pravi odgovor . Ali zašto ja ne znam tko je na vratima ?
Ne vidim !
Možda ipak znam i možda je vrijeme da okrenem leđa i potrčim nazad !
Možda brava za taj ključ nije tamo , šit nisam peć ugasila !
Trčim nazad , ali nisam u gradu . Izgorit će mi restoran!
Tea javi se!
di mi je mobitel?
di je ,di je? Di mi je jebeni mobitel!
-------------------------------------------------------------------------------------
09:00 alarm za buđenje
đizs i hate my life
Post je objavljen 13.03.2012. u 09:18 sati.