Pregled posta

Čudnovate zgode šegrta „Pripravnika“

Dakle species „Pripravnik“ ima svoje stanište i u mojoj njemačkoj školi.
Ima ih ove godine 4 friška i isto toliko starih.
Što radi pripravnik tj. „Referendar“ tijekom svog pripravničkog staža
od godinu i pol (man ist im Referendariat oder kürzer im Ref)?
Za razliku od naših bogeca…a pardon, pripravnika, imaju normalnu
plaću, naravno puno manju (nešto preko hiljadarke)od ostalih
nastavnika , imaju 12 sati tjedno neposrednog rada. Od tih 12 sati,
4-5 sati predaju tj. drže nastavu, u stilu oglednih sati, a ostatak hospitiraju.
Osim toga svaki pripravnik dva dana u tjednu ima popodnevne seminare
na temu didaktike i metodike, a ostatak vremena provodi pišući detaljne pripreme.
Svaki pripravnik naravno ima mentora, u punom smislu riječi, s kojim
nakon svakog održanog samostalnog sata razglaba o dobrim i lošim
stranama održanog sata….doslovno na zabušavaju, ne piju kavicu,
fakat su štreberi .
Nakon pola godine, dakle s početkom sljedeće školske godine dobivaju
svoje razrede, u kojima održavaju regularnu nastavu, 12 sati tjedno.
I dalje surađuju s mentorom, al nisam sigurna koliko sati dolazi na hospitacije.
Uglavnom u toj drugoj fazi pripravništva nekoliko puta godišnje im na sat
dolazi stručni savjetnik (tipa naše stručne savjetnice Crikvenčić) i daje
svoju ocjenu sata. Stručnih savjetnika ima puno više nego kod nas.
Na našoj školi ima nekoliko stručnih savjetnika za različite predmete
koji i predaju na seminarima za pripravnike. Dakle to bi se možda
moglo usporediti s našim savjetnicima mentorima.
Usput,što oni zapravo rade? Koja je njihova funkcija?

Uglavnom, nakon godine dana sljedi ogledni sat koji se ocjenjuje
ocjenom od 5 do 1, a ta ocjena ulazi u završnu ocjenu zajedno
s pismenim i usmenim testiranjem. Dakle, pripravnik na kraju
dobiva ocjenu „drugog državnog ispita“ (das zweite Staatsexamen)
i ta se ocjena naravno gleda prilikom zapošljavanja. Valja reći da
pripravnici nisu zaposleni na dotičnoj školi. Oni se nakon završenog
faksa, tj. kad polože prvi državni ispit (das erste Staatsexamen)
prijavljuju na ministarstvu određene pokrajine (Bundesland) koja
im dodjeljuje pripravničko mjesto na nekoj školi. Nakon položenog
drugog državnog ispita oni tek idu u potragu za pravim radnim mjestom.
Još jedan bitan termin moram spomenuti u kontekstu zapošljavanja
u prosvjeti. „ Verbeamtung“; ne mogu prevesti na hrvatski jer takvo
što zapravo kod nas ne postoji. Radi se o tome da učitelji i nastavnici
ne dobivaju status „državnog službenika,činovnika, zaposlenika“
(Beamte) baš tako lako. Dakle da bi mogao biti „VERBEAMTET“
nastavnik mora imati punu normu (u Baden-Württembergu je to
neovisno o predmetu 25 sati tjedno), mora biti prilično revan i
ambiciozan, dakle angažman je vrlo bitan, mora imati dobru ocjenu
s državnog ispita, te…slušaj ovo…mora imati normalnu tjelesnu
težinu! Da podastrem primjerom; prijateljica neke moje poznanice
radi u specijalnoj školi, malo je buca, već nekoliko godina radi revno
i marljivo, trgajući se za status službenika, ali objašnjeno joj je da,
ukoliko želi dobiti taj status, se mora početi baviti sportom kako bi
skinula višak kilograma .
Što ako nisi „verbeamtet“, dakle ako si običan nastavnik bez navedenog
statusa. To znači da radiš od školske godine do sljedeće školske godine,
dakle na određeno, ali preko ljetnih praznika si nezaposlen. No, kad konačno
dođeš do statusa „Beamte“, osiguran si ugovorom na neodređeno, što
znači da ni u kom slučaju ne možeš dobiti otkaz i naravno normalno si
plaćen preko ljetnih praznika.
Nastavnici u Njemačkoj u pravilu rade samo na jednoj školi. Još nisam
srela nastavnika koji ima dio satnice na jednoj, a dio na drugoj školi. Što
se tiče norme (das Deputat),shvatila sam da je obračunavanje norme
puno fleksibilnije ili u najmanju ruku za svaki ekstra posao se dodaju sati.
Dakle ako se kao informatičar netko brine za kompjutere ili internetsku
mrežu, ili je netko voljan raditi neke administrativne poslove, za to dobiva
odobrene satove.
Što je s papirologijom i premilim nam poslovima razrednika?
Dakle, mada imaju 25 sati u normi, s druge su strane puno rasterećeniji.
Naime, razrednik ne vodi nikakvu razrednu knjigu ili neku evidenciju za
učenike, ocjene, neopravdane, a kamo li da piše nekakve statistike na
kraju godine i na polugodištu. Svaki nastavnik unosi ocjene u školski
kompjuter, a razrednici ih samo moraju provjeriti i kasnije potpisati
svjedodžbe. Na moj upit, a gdje vam je evidencija učenika, njegovih
ocjena i izostanaka, kolegica je rekla…a da joj, ima tamo u tajništvu neka
knjiga, kao neki portfolio za svakog učenika, a da, morala bi možda pogledati di je to.
Uglavnom, profesori su puno više posvećeni onome što je zapravo njihov
posao, dakle, pripreme, ispravljanje testova, organiziranje projekata itd…
(a ne izigravanje tajnice ) Moram reći da se sve navedene zadaće stvarno
savjesno obavljaju, stvarno većina održava kvalitetnu i zanimljivu nastavu.
Ispravljanju testova, a osobito eseja posvećuje se posebna pozornost. Ali ako
uzmemo u obzir gore opisan proces praktičnog učenja struke, nije ni čudno da to
tako ležerno rade.
Sljedeći tjedan odlazim u Heidelberg u jednu školu (Gesamtschule-nešto
slično našoj osnovnoj školi gdje su svi u jednom loncu) gdje ću hospitirati,
pa da vidim kakve su razlike.


Post je objavljen 12.03.2012. u 00:11 sati.