„To je to“ je bila prva stvar koju sam pomislio čuvši da će Hladno pivo održati dva koncerta u Tvornici 8. i 9.03., jer se radi o klupskim koncertima, koji uvijek pruže više nego nestupi u većim ili otvorenim prostorima. Da se razumijemo, koncerti Hladnog Piva na Jarunu, u Domu sportova i u Areni su bili jako dobri, ali meni je trebalo najmanje pola sata da se snađem na njima, da se naviknem na zvuk, na toliku masu ljudi, i da počnem uživati u koncertu. Dodatni problem je što je na takva, masovno posjećena događanja, teže doći, treba se naći sa svima koji idu na koncert, uvijek neko kasni, a i treba vremena za ući u dvoranu ili dogegati nekako do Jaruna.
Treba istaknuti da otkako su ušli u dvorane (negdje nakon izlaska albuma „Šamar“), dečki iz Hladnog piva nisu prestali sa klupskim nastupima. Zadnjih godina su imali običaj na jesen nastupati u Močvari za SOS Dječje selo. To su bili odlični i naravno rasprodani koncerti sa nešto drugačijim repertoarom nego na njihovim velikim nastupima, kada se set lista ipak donekle prilagođava široj publici i sviraju dobrim dijelom medijski eksponiranije pjesme. Na koncertima u Močvari su svirali i pjesme koje zadnjih godina rijetko ili nikako izvode, koje su prije toga zadnji put valjda svirali u Jabuci ili Kulušiću, jer u Močvaru je uglavnom dolazila publika koja ih prati od samih početaka ili poznaje cijeli repertoar.
Ujedno su nastupi u Tvornici bili na neki način povratak na mjesto zločina, gdje su 2000., nakon izlaska albuma „Pobjeda“, održali također dva nastupa u dva dana, što je ostalo zabilježeno na live albumu „Istočno od Gajnica“, što je ostao i do danas jedini koncertni album HP-a (doduše izdali su i dva koncertna DVD-a). Ne znam da li su ovogodišnji koncerti u Tvornici snimani, ali bilo bi dobro da jesu, jer bi bili sjajan materijal za live CD. Radilo se uistinu o dva sjajna, perfektno odrađena dvo i pol satna koncerta, za koja i bend i publika zaslužuju maksimalnu ocjenu.
Nad koncertima Hladnog piva je jedno vrijeme visio upitnik zbog već poznatih problema koji su zadesili Tvornicu, no to je riješeno i klub od 1.03. opet radi normalno. Nakon ponovnih mjerenja Tvornica je dobila opet dozvolu za rad. Obe večeri dolazeći u Tvornicu sam se uvjerio da se izvan kluba ne čuje ama baš ništa, uostalom potrebno je proći kroz dvoja vrata da bi se ušlo u njega. Tu se sad postavljaju logična pitanja: Zašto je Tvornici onemogućen normalan rad nekoliko dana, kada za to očito nije bilo nikakvog razloga? Da li će itko odgovarati za to?
Očito je da razloga za zatvaranje Velikog pogona nije bilo, no to je bilo jasno od početka. Uostalom prigovori su išli u jako širokom rasponu, od toga da susjedima smetaju pijani posjetitelji na odlasku iz Tvornice (onda bi po istoj logici trebalo zabraniti rad svim klubovima i kafićima u Zagrebu, kao i sva sportska događanja), preko problema sa parkingom (što bi tek onda rekli ljudi koji stanuju u blizini dvorana) pa do toga da je previše koncerata u zadnjih nekoliko mjeseci (znači li to da Tvornicu treba kazniti za dobar i raznovrstan program?).
Bojim se da tu nije kraj, jer nakon subotnjeg koncerta su u Tvornicu ušla dva policajca, nisam upoznat kojim povodom su došli, da li bila prijava u pitanju ili nešto drugo. Nadam se da se slične stvari neće ponavljati, jer ovakva Tvornica, kakva je sada, definitivno je potrebna gradu Zagrebu, jer ima kvantitativno i kvalitativno jak program. Uostalom ne sjećam se kada sam zadnji put u neki klub otišao tri večeri zaredom (dan poslije Hladnog piva su sjajan koncert u Malom pogonu održali i beogradski Repetitori), a što se desilo ovaj tjedan.
No, da se vratim na koncerte Hladnog piva. Obe večeri je Veliki pogon bio pun, i obe večeri su posjetitelji svjedočili odličnim nastupima Hladnog piva, na što smo se i navikli kad je HP u pitanju, jer klupski prostori su ipak njihovo prirodno okruženje, ma kako to ocrtano zvučalo. I zato sam siguran da će i ubuduće HP uz one veće održavati i ovakve koncerte, kakvi su bili ova dva u Tvornici. Pola repertoara tj. 20 pjesama su izabrali poštovatelji Hladnog piva (i izvedene su obje večeri), a drugu polovicu je odabrao bend. Koncerti su bili različiti po izboru pjesama, kao i po rasporedu izvođenja, tako da petak nije bio tek repriza četvrtka, već potpuno novi koncert.
„Dobrodošli na mainstream koncert mainstream benda Hladno pivo“, ironično je rekao Mile početkom koncerta druge večeri. Spominjao je i kako je nakon Arene pravi gušt svirati ovakav koncert. O izboru pjesama (bilo benda, bilo poštovatelja) nema smisla mudrovati, jer nakon sedam studijskih albuma (redom dobrih) HP na raspolaganju ima toliko kvalitetnog materijala da bi set listu mogli birati izvlačenjem papira ili nasumice. Uostalom zamislite set listu koja počinje ovako nekako: „Tamburaši“, „Tema je žena“, „Nije sve ni u pari“, „Čelične zavjese“, „Krepaj budalo“, „Anoreksik“, „Aleksandar Veliki“, „Odjava programa“, „Razmišljam“, „Tišina“, „Usamljeni u gomili““, „Zakaj se tak' oblačiš“, „Od buđenja do dnevnika“... Nema sumnje da bi i ove pjesme bile jednako dobro dočekano kao i one izvedene obje večeri u Tvornici.
Set liste se naravno nemoguće sjetiti, pa neću ni pokušavati, no probaću prenijeti neke dojmove s koncerata. Bilo je lijepo opet čuti „Utjehu kose“, pjesmu A.G. Matoša, koju je HP prvi put izvelo, ako se ne varam, na istom mjestu 12 godina prije, koja je jedino objavljena na „Istočno od Gajnica“, koju je Mile najavio ovako: „tekst i nije nešto, ali je zato muzika super“. Bilo je zanimljivo vidjeti kako „Mlohavu čunu“ sa više emocija i intenziteta pjeva ženski dio publike nego muški. Album „G.A.D.“ je dobio najmanje mjesta („U ritmu dlakave guze“ je odsvirana prve, a „Šank“ drige večeri), što je uobičajeno zadnjih godina, npr. u Areni je bio potpuno zaobiđen. Imali smo priliku čuti i „Maderfakerse“, godinama neizvođenu, i sam bend se iznenadio brojem glasova koji je dobila ova pjesma. Inače, na samo kraju smo saznali da je najviše glasova dobio „Trening za umiranje“.
Brojke bi bile: dva koncerta, oko 3000 posjetitelja, pet sati, 80-ak pjesama... Ali to su ionako samo brojke, ono što je meni bitno je da, bilo da sam ih gledao pod utjecajem alkohola (prva večer) ili mrtav trijezan, što je bio slučaj drugu večer, oba puta je bilo jednako dobro. Dvaput je ipak dvaput. Nakon drugog koncerta su nam pustili nekoliko stvari od Idijota. Dobar potez, poruka je jasna.
Post je objavljen 11.03.2012. u 23:31 sati.