Danas je na meniju Bookeraj bloga anegdota iz studentskog života. Kako sam i sama bila studentica (doduše, u nekoj ranijoj inkarnaciji, to je bilo tako davno da se više toga i ne sjećam), i sama sam koristila blagodati fakultetske knjižnice svoga fakulteta. Priču u nastavku čula sam nedavno od jednog studenta.
Naime, svi znamo da svaki manji i veći grad u Hrvatskoj koji drži do sebe ima gradsku knjižnicu ili više njih. Manje je poznato generalnoj populaciji, osim studentske, da i svaki fakultet svakog sveučilišta ima svoju fakultetsku knjižnicu, a uvjet za članstvo u toj knjižnici jest da ste dio fakultetskog osoblja ili student toga fakulteta. Svaka fakultetska knjižnica također ima svoja pravila o posuđivanju i vraćanju knjiga, zakasninama i slično, no to i nije bitno za našu priču.
Akter naše priče je student jednog fakulteta sa zagrebačkog područja, ali nije Zagrepčanin već u Zagrebu živi u iznajmljenom stanu. Preselio se iz jednog stana u drugi, tamo je bio godinu dana, a zatim se nedavno preselio i u treći stan. Prilikom te selidbe ustanovio je da u svom posjedu ima knjige iz fakultetske knjižnice koje je posudio još dok je bio u onom prvom stanu i da su kod njega već više od godinu dana. Sav u neugodi, došao je u knjižnicu konačno ih vratiti, pitajući koliko će iznositi zakasnina, ali ga je knjižničarka umirila rekavši da oni ne naplaćuju zakasninu u novcu, već da će student dobiti na određeno vrijeme zabranu posuđivanja knjiga u toj knjižnici. Nije mu stigla reći koliko će dugo zabrana trajati jer je u knjižnici bila gužva.
Nekoliko dana kasnije, evo našeg studenta ponovno na vratima knjižnice, gdje se zatekao jer mu je zatrebao novi naslov stručne literature. Ovaj put je u knjižnici radila druga zaposlenica. Na pitanje može li podići tu i tu knjigu, žena je provjerila njegovu iskaznicu, rekla: „Milo, to neće ići.“ i počela se smijati na sav glas (znate ono kad vam se netko smije tako da ne može disati, udara rukama o koljenima, suze mu idu na oči i doslovce urliče od smijeha). Naime, naš je student dobio zabranu posuđivanja knjiga iz fakultetske knjižnice do 23. kolovoza 2015. godine! (iskreno se nadam da će taj kolega i unatoč zabrani korištenja knjižnice do tog vremena već odavno diplomirati).
Sad kad smo se i sami malo zabezeknuli, ovo je idealno vrijeme da se i sami malo osvrnemo na vlastite navike pri korištenju usluga knjižnice – jesmo li dobar korisnik, vraćamo li knjige navrijeme? Ako rezerviramo knjigu telefonom (opcija koju moja knjižnica ima, ne znam ima li vaša), pokupimo li je svaki put ili prepustimo osoblju knjižnice da nam ostavi milijun poruka da će morati knjigu izvaditi iz rezervacije ili je predati idućoj osobi na listi? Plaćamo li zakasnine ili čekamo listopad, mjesec knjige, da bi vratili knjige s oprostom zakasnine? Pišemo li po knjigama, kidamo li stranice, ostavljamo li posjetnice, letke, tramvajske karte i kulinarske recepte u knjigama? Ostavljamo li masne otiske od bureka?
Zapitajmo se – jesmo li mi doista osobe kojima bi drugi trebali povjeravati knjige?
Post je objavljen 14.03.2012. u 07:59 sati.