Jesam ti već rekla - postaje sve teže rastajati se. Sve si lijepo izmjenjujemo riječi, a kad se spusti slušalica onda je "A u pičku materinu, koliko još dana". I ne znam što mi radiš, ne znam ni što ja tebi radim, bit će da efekt proljeća mnogo pomaže. Iskreno, trenutačno ni ne osjećam potrebu ili insuficijenciju svog bicikla, bicikla za jednu curicu.
Iskreno, osjećam potrebu za Dečakom Iz Vode, ne samo u svom krevetu ili slobodnom vremenu nego općenito u ovom mom bućkuriš životu. Ne znam je li ti presing, zasigurno znam da bih ovakve plačipičkaste stvari trebala zadržati za sebe ili makar za kave s prijateljicama. Znam da vrijeme brže prolazi kad misli okupiraš drugim stvarima, čak sam krenula i na predavanja :D
Naravno, to nije reflekcija onog da mi "činiš bolje". To bolje činiš unutar mene na neke sasvim druge introdimenzionalne načine, ali nema šanse da Mesečeva kći Astronautu ide objašnjavati preko bloga. Ovo ćemo ipak ostaviti za one kasnonoćne šetnje kad se naše misli isprepliću kao moji prsti u tvojim rukama, u tvom džepu, u mom srcu, u... ovom jebenom ludilu u...onom Svemiru o kojem smo pričali.
(žuti linkovi u tekstu nisu reklame već YouTube:)
Post je objavljen 10.03.2012. u 19:31 sati.