POS 5.
Pričam mu sinoć iza ponoći da sam dobro, ne žalim se. Ali...
Da mi je povratiti barem djelić one bezazlene, pasje radosti s početka bloganja;
ili, onu zajedničku suzu jutarnje nade kada je izabran novi američki predsjednik...
Kaže kako je i on plakao tu noć, a sada se odrekao i novina i vijesti. Samo, nije to tamo baš tako lako, jer ga već u liftu zgrade u kojoj radi čeka tv ekran s aktualijama, a ured gore visoko.
Smijem se pa velim kako i u našem novom liftu svira radio, te ga zovem džuboks, i da bih ponekad rado zaplesala, no ne znam tko nadgleda video materijal: predstavnik stanara, pričuva ili neko drugo čuvalo.
Smijemo se zajedno uz njegovo obećanje da će čim prije zaplesati sa svojom lijepom ženom u našem liftu;
* * *
Za povratke, bacam novčić:
Post je objavljen 10.03.2012. u 01:30 sati.